<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<rss version="2.0"
	xmlns:content="http://purl.org/rss/1.0/modules/content/"
	xmlns:wfw="http://wellformedweb.org/CommentAPI/"
	xmlns:dc="http://purl.org/dc/elements/1.1/"
	xmlns:atom="http://www.w3.org/2005/Atom"
	xmlns:sy="http://purl.org/rss/1.0/modules/syndication/"
	xmlns:slash="http://purl.org/rss/1.0/modules/slash/"
	>

<channel>
	<title>Srpske stranice</title>
	<atom:link href="http://serbianna.com/srpski/feed" rel="self" type="application/rss+xml" />
	<link>http://serbianna.com/srpski</link>
	<description>Serbianna.com</description>
	<lastBuildDate>Mon, 07 May 2012 15:46:44 +0000</lastBuildDate>
	<language>en</language>
	<sy:updatePeriod>hourly</sy:updatePeriod>
	<sy:updateFrequency>1</sy:updateFrequency>
	<generator>http://wordpress.org/?v=3.3.2</generator>
		<item>
		<title>Mediji u dijaspori: tiho umiranje srpskih glasila</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/746</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/746#comments</comments>
		<pubDate>Mon, 07 May 2012 14:08:49 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Dijsapora]]></category>
		<category><![CDATA[Srbija]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=746</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Zbog finansijskih problema, ali i promene multikultularne politike srpski mediji su suočeni sa otpuštanjem ljudi. Njihov opstanak je doveden u pitanje Dvanaestog aprila u Beogradu je održana četvrta po redu Komfenercija medija dijaspore i Srba u regionu. Skup je otvorio ministar vera i dijaspore Srđan Srećković koji je naglasio da su mediji [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | Zbog finansijskih problema, ali i promene multikultularne politike srpski mediji su suočeni sa otpuštanjem ljudi. Njihov opstanak je doveden u pitanje</p>
<p>Dvanaestog aprila u Beogradu je održana četvrta po redu Komfenercija medija dijaspore i Srba u regionu. Skup je otvorio ministar vera i dijaspore Srđan Srećković koji je naglasio da su mediji oduvek bili važan činilac političkog, ekonomskog i kulturnog života u rasejanju.</p>
<p>- Podsetiću vas da su prvi srpski listovi i časopisi nastali u dijaspori, kao, na primer, “Slavenoserbski magazin” 1768. u Italiji i “Novine Serbske” 1813. u Australiji. Oni su tada otvarali Srbiji prozor u sveta. Danas imamo preko 90 elektronskih, štampanih i internet izdanja u najmanje 25 zemalja širom sveta – rekao je ministar Srđan Srećković.</p>
<p>Konferencija je zamišljena kao javna tribina 36 predstavnika redakcija iz rasejanja, kolega iz srpskih medija u otadžbini i političkih poslanika. Na prvom panelu u Pres centru UNS-a govoreno je o RTS-u kao javnom servisu Srba dijaspore i regiona i o programu Međunarodnog radija Srbije i interaktivne mape radija. Govornici su bili rukovodioci ova dva važna medija, Zoran Milikić, Nenad LJ. Stefanović, državni sekretar Miodrag Jakšić i dr Tatjana Ćitić, urednica Satelitskog programa.</p>
<p>Na drugom panelu u Medija centru raspravljalo se o položaju medija dijaspore u globalnoj krizi, o čemu su govorili Vukašin Obradović, predsednik NUNS-a, Gojko Raičević, urednik sajta “In4s” iz Podgorice, Dragan Jakoviljević, urednik u “Srpskim nedeljnim novinama” u Mađarskoj i autor ovog teksta.</p>
<div id="attachment_753" class="wp-caption aligncenter" style="width: 650px"><a href="http://serbianna.com/srpski/wp-content/uploads/2012/05/ministar-sreckovic.jpg"><img class=" wp-image-753 " title="ministar-sreckovic" src="http://serbianna.com/srpski/wp-content/uploads/2012/05/ministar-sreckovic.jpg" alt="Ministar vera i dijaspore Srđan Srećković" width="640" height="521" /></a><p class="wp-caption-text">Ministar vera i dijaspore Srđan Srećković</p></div>
<p>-  Kriza je dovela do ogromnih promena kod tradcionalnih medija, jer se smanjuju njihove redakcije, budžeti i uloga u informisanju ljudi. Istraživanja su pokazala da na jednog čitaoca štampanog medija dolazi 10 čitalaca internet portala tog istog medija. U budućnosti, opstanak tradicionalnih medija je podređen prelasku na elektronska izdanja, čime se gubi njihov informativni značaj – upozorio je Vukašin Obradović. </p>
<p>Dragan Jakoviljević je rekao da iako su “Srpske nedeljne novine” jedne od najstarijih u rasejanju, država Mađarska odvaja sve manje sredstava za njihovo uređivanje i štampanje. U Crnoj Gori pak, kako tvrdi Gojko Raičević nema srpskih medija, izuzev ove agencije i njenog sajta, koji se tek bori za svoje mesto. U Australiji, na primer, postoji deset radio stanica i srpskih etničkih programa, dva tv kanala, četiri novine i dvadesetak crkvenih glasila. Broj srpskih elektronskih stanica nije poznat, ali ih ima mnogo. Na 200.000 Srba na Petom kontinentu to je dovoljno, na prvi pogled, za redovno informisanje naših ljudi.</p>
<p>- Vlasnici srpskih medija u dijaspori prvo domicilne države, potom SPC i nacionalne organizacije, zatim udruženja, asocijacije i grupe, potom pojedinci. U Australiji postoji 10 etničkih radio-programa. Kada su osnovani da bi država pružila šansu da se čuje glas doseljenog naroda, 70 odsto tog programa bio je namenjen srpskim vestima, a samo 30 posto australijskim temama. Kako je multikulturizam zamro, danas država Australija traži da se u etničkim radio programima 70 odsto emisija posveti australijskim temama, a samo 30 odsto srpskim. Time se gubi etnički smisao ovog državnog radija – rečeno je na tribini.</p>
<p>Najveći problem 90 srpskih redakcija u dijaspori su finansijska kriza, pad tiraža štampanih medija, a sa tim i pad prihoda od marketinga i od donacija. Srpska ekonomska baza u rasejanju nije velika i zbog pada prihoda, u Čikagu se, na primer, časopis “Ogledalo” nalazi pred gašenjem. A u Kanadi i Australiji poslednjih godina neki dnevnici izlaze periodično &#8211; dva puta nedeljeno. Drugi problem je nepostojanje uredništva kao kolektivnog nacionalnog tela, koje funkcioniše kao glavni urednik i spona između medija i srpske zajednice. I nepostojanje profesionalnih urednika, novinara i snimatelja. Redakcije naših medija u rasejanju uglavnom čine pojedinci, entuzijasti, koji se bore za opstanak glasila.      </p>
<p>U Kanadi radi Srpska televizija, koju uspešno vodi Blagoja Ristić, a i Detroitu sajt “Serbijana” Mikija Božinovića, koji je postao izvor informisanja američke publike. Veoma značajan je i časopis “Zavičaj” koji izlazi u Srbiji i Beču i piše o zbivanjima u evropskom rasejanju. Kao i radio “Avala”, koji vodi Aleksandar Žigić u Čikagu, koji je dopisnik RTS-a. Među aktivnijim medijima pomenuti su “Beoradio” iz Sidneja, “Srpski radio” iz Los Anđelosa, “Novine” iz Toronta, “Amerikanski Srbobran” iz Pitsburga, “Naša reč” iz Temišvara, kao radio i tv program iz Rumunije.  </p>
<p>Rade Bakračević, urednik iz Maribora je u svojoj diskusiji zatražio da se postigne dogovor između Televizije Srbije, Radia Beograd, srpskih štampanih medija iz Srbije  i srpskih medija po svetu da dozvole objavljivanje tekstova i fotografija iz svojih medija bez autorskih dozvola.</p>
<p>Ekonomska kriza je, po opštem utisku oko 70 prisutnih srpskih medijskih poslenika iz 36 zemalja sveta, ostavila negativne posledice, jer, kako je ocenjeno, mediji manjina i etničkih grupa u svetu, koji izlaze na njihovom maternjem jeziku, predstavljaju jedino nadgradnju osnovnih potreba dijaspore u inostranstvu. Mediji su bitni da bi sprečili asimilaciju Srba, a razvili integraciju našeg naroda u tuđini.</p>
<p>- Kao privatni mediji neprofesionalaca, naše radio i tv stanice, na primer, nisu nikada razmatrale mogućnost da se udruže i naprave celodnevni radio program. Tako, na primer, u Čikagu doseljenici iz Meksika i Poljske imaju svoje nacionalne radio stanice koje rade 24 sata, dok mi imamo samo radio emisije, koje emituju program samo subotom ili nedeljom – kaže Žigić.      </p>
<p>Govoreno je o tome kako država Srbija kao matica može da pomogne da naša glasila uspešno funkcionišu i izvršavaju svoj zadatak nacionalnog i verskog očuvanja i ujedinjavanja Srba u rasejanju. Potrebno je da se redakcijama srpskih medija uputi kadrovska pomoć preko državnih javnih servisa i agencije, kako bi se unapredio rad naših redakcija u svetu i da se finansijski pomognu najbolji medijski projekti i programi u rasejanju.</p>
<p>- Zaključeno je da je neophodno da se stvori srpska informativna mreža u rasejanju, da RTS bude nosilac medijske slike dijaspore  i da se uz pomoć države, srpske redakcije profesionalizuju, kako bi odgovorno i bolje radile svoj posao – konstatovao je na kraju konferencije Nino Brajović, generalni sekretar UNS-a i jedan od domaćina.  </p>
<p>ZAVIČAJ U SRCU</p>
<p>- Čitavu deceniju svakog meseca stvaramo novi broj pravih zavičajnih novina i jačamo most matice i dijaspore vredno i predano. Sada nas čitaju u 108 zemalja putem interneta i prate naš TV- program. “Zavičaj” u kome ste uvek kod kuće su naše novine koje su nebrojeno puta upravo činile osnovnu sponu matice i rasejanja – kaže glavna urednica časopisa Kristina Radulović Vučković.</p>
<p>TESLA U GRACU</p>
<p>Rade Bakračević, glavni urednik lista “Štajerske novice” iz Slovenije pozvao je prisutne novinare i političare da pomognu srpsku Štajersku zajednicu da podigne spomenik Nikoli Tesli u dvorištu zgrade “Joaneum” u Gracu. Tu je srpski genije studirao od 1875. do 1877. godine. Članovi Štajerske zajednice su od odgovornih ljudi iz Graca dobili su dozvolu da podignu spomenik. Spomenik bi izradio Milisav Tomanić, akademski kipar iz Celja.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/746/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Balkansko bratstvo: Serbo-Kroacija airlines</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/743</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/743#comments</comments>
		<pubDate>Tue, 01 May 2012 22:42:37 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=743</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Evropsko vazdušno udruženje savetuje spajanje avio-kompanija, EU predlaže zajedničko tržište, a DNK analiza je pokazala da se Srbi i Hrvati ne razlikuju.          Kako će se zvati nova balkanska avio-kompanija – glasi pitanje koje se ovih dana postavlja po Beogradu.         Odgovor je: &#8211; Aero Serbo-Kroacija !         Evropljani predlažu bivšim republikama [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | Evropsko vazdušno udruženje savetuje spajanje avio-kompanija, EU predlaže zajedničko tržište, a DNK analiza je pokazala da se Srbi i Hrvati ne razlikuju.<br />
        <br />
Kako će se zvati nova balkanska avio-kompanija – glasi pitanje koje se ovih dana postavlja po Beogradu.<br />
       <br />
Odgovor je: &#8211; Aero Serbo-Kroacija !<br />
       <br />
Evropljani predlažu bivšim republikama SFRJ spajanje propalih avio-kompanija, jer one same neće preživeti. „Jat ervejz“, „Kroacija erlajns“, „Montenegro erlajns“ i „BH erlajns“ prave sve veće gubitke, dok je država slovenačkoj „Adriji ervejz“ otvoreno rekla: &#8211; Ili kupac, ili bankrot!<br />
       <br />
Ulrih Šulte Strathaus, generalni sekretar Evropskog udruženja za vazdušni prevoz (AEA) kaže da je balkanskj regiji potrebna avio- kompanija koja bi pokrivala lokalne potrebe i obezbeđivala veze s inostranstvom. Slovenci prihvataju ovo vazdušno bratstvo i nude plan spajanja „Adrije“, „Kroacije“, „Jata“ i „Montenegra“.<br />
      <br />
Možda su i u pravu – Srbija ima 14 aviona, a Hrvatska ima 13. Kada bi se ujedinili imali bi zajedno i bratski 27 letilica za putnike po Balkanu i svetu. I reklamu “Letite Serbo-Kroacijom dok ne padnete!” Uostalom, u Srbiji već postoji i radi 200 hrvatsakih firmi. Beograđani predlog o jedinstvenoj avio-kompaniji Srba i Hrvata, sa Slovencima i Bosancima ozbiljno razmatraju, iako neki stručnjaci upozoravaju da “spojiti četiri loše kompanije- to nigde nije prošlo!?”<br />
        <br />
Mi Srbi i vi Hrvati imamo i druge sličnosti – kao što su nezaposlenost, korupcija, nerazvijenost, ratni sindrom i organizovani kriminal. Država nam se porodila na isti način, raslojila po haotičnom receptu i iznedrila socijalno stanje koje se kod Srbije i Hrvatske razlikuje samo po tome što Hrvati imaju duplo veći lični dohodak po glavi od Srba. <br />
       <br />
Sada stara dama Evropa, koja je razvalila SFRJ zarad sebe predlaže zajedničko tržište bivših Jugoslovena, odnosno zagovara novo balkansko bratstvo Srba i Hrvata, za koje je jedna DNK analiza pokazala da se Srbi i Hrvati uopšte genetski ne razlikuju. Naime, šestogodišnje istraživanje DNK profila žitelja Balkana, koje je sproveo Institut za sudsku medicinu u Skoplju, pokazalo je veliku genetsku sličnost naroda sa ovih prostora.<br />
      <br />
- Analiza dobijenih podataka pokazala je da stanovnici Makedonije imaju najsličniji DNK profil sa Bugarima i Srbima. A Hrvati sa Bosancima i Srbima, a Albanci sa Kosmeta sa svima ostalima &#8211; rekao je doktor Zlatko Jakovski sa ovog Instituta.<br />
        <br />
Sad je meni jasno zašto kod nas postoji izreka “brat Hrvat” !? I zašto naši istoričari ne razlikuju Nikolu Teslu, Ruđera Boškovića, Ivu Andrića, Vladana Desnicu i druge uglednike, koji su u ispisanim istorijama čas Srbi, a čas Hrvati. Zašto svi oni ne bi bili &#8211; kao Ćiro Blažević, budući fudbalski selektor Srbije ili dečki Prosinečki, najbolji beogradski trener – Serbo-Kroati ili Kroato-Serbi!<br />
       <br />
Hrvati, koji su ne tako davno izgurani iz Srbije vraćaju se. Beograd se danas hvali da su gosti iz Hrvatske na drugom mestu po broju posetilaca prestonici Srba. Odmah iza Slovenaca. Prošle godine je Beograd posetilo 31.241 gostiju iz Hrvatske, što je za 9 odsto više nego u prethodnoj godini. Ostvareno je 54.781 noćenja, 4 odsto više nego u prethodnoj godini. Uostalom, i Severina nam se doselila sa bebom iz Splita, tako da već imamo i prvog serbo-kroacijskog potomka.<br />
        <br />
Zauzvrat srpski filmovi, naročito ratni i komedije su najgledaniji u Hrvatskoj, i to bez prevoda na hrvatski jezik. Film „Žikina dinastija&#8221; je samo jedne večeri gledalo približno milion Hrvata (tačnije 977.026). I razumelo ga bez problema. A i što bi imali problema? Decenijama smo imali srpsko-hrvatski u školi, koji danas govore svi slovenački, pa bosanski, albanski i turski biznismeni i turisti po Srbiji.<br />
        <br />
Zahvaljujući televiziji i Borisu Dvorniku naučio sam i dalmatinski, a uz Tita i zagorski, a gospodin Bela iz Tkalčke me naučio od skora i zagrebački. Razlikujem šjora, gospara i purgera – i drago mi je što me neki Hrvati na ovom portalu oslovljavaju sa „šjor“. Tako sam ja govorio mom uredniku šjor Peri Zlataru kada mi je bio šef u časopisu „Intervju“ u Beogradu. Pero Zlatar je u „Politici“ smenjen sa mesta urednika kao veliki srpski nacionalista, jer je pustio feljton o kralju Petru Karađorđeviću???<br />
        <br />
Srpski, a i bosanski, pa i neki hrvatski jezičari, kao ovaj genetičar iz Makedonije, tvrde da je i govorni DNK kod Srba i Hrvata isti. Jedni tvrde da je hrvatski nastao iz dubrovačkog srpskog i da su Hrvati često i u samostanima pisali ćirilicom. U UNESKO tvrde da je hrvatski zapravo srpski jezik, sa dodatim dijalektima. A u EU i SAD govore da je dovoljno da sva njihova službena dokumenta sa Balkana budu na hrvatskom, jer je isti kao srpski i bosanski jezik.<br />
        <br />
Treći, novokomponovani jezičari dodaju da je srpski samo obogaćen hrvatski jezik, posle silnih udadbi i ženidbi naših knezova i banova, posle političkih rasprava u kraljevini i federaciji.<br />
        <br />
Na kraju, patriote i slovenske duše i tvrde da se mi Srbi i vi Hrvati toliko ličimo kao da smo braća. A kako na Balkanu to biva, braća su posvađana, pa se i mrze najviše zbog toga jer se toliko sliče – što bi otpevao Oliver Dragojević.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/743/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Нека запажања у вези са ”суверенитетом” Републике Косова*</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/741</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/741#comments</comments>
		<pubDate>Wed, 18 Apr 2012 21:58:19 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Kosovo]]></category>
		<category><![CDATA[Višeslav Simić]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=741</guid>
		<description><![CDATA[Вишеслав Симић &#124; Најсуштинскији проблем те ad hoc и, по тврђењу САД, sui generis политичке творевине коју данас називају Републиком Косово*(2) је њена сумњива сувереност, што је, са традиционалне тачке гледишта, предуслов за постојање праве државе, и што, истовремено, обезбеђује правни оквир и легитимитет за формулисање и спровођење одговарајућих државних одлука. ”Успостављање савршеног друштвеног уређења [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p style="text-align: left;" align="center">Вишеслав Симић | Најсуштинскији проблем те <em>ad hoc</em> и, по тврђењу САД, <em>sui generis</em> политичке творевине коју данас називају Републиком Косово*(2) је њена сумњива сувереност, што је, са традиционалне тачке гледишта, предуслов за постојање праве државе, и што, истовремено, обезбеђује правни оквир и легитимитет за формулисање и спровођење одговарајућих државних одлука.</p>
<p><em>”Успостављање савршеног друштвеног уређења је проблем који зависи од законитих међусобних односа између држава и не може бити решен док се то стање не разреши.” &#8211; Имануел Кант(1)</em></p>
<p>            Парафразирајући Кантове речи из навода на почетку текста, Косово* не може да успостави ни најпростије друштвено уређење (разумевајући га у овом случају у ширем значењу тог израза од оног који се односи само на друштвено уређење прописано уставом) јер постојање самог Косова* зависи од законитог положаја те ”државе” у односу на суверене државе овога света.(3)</p>
<p>            Косово*, овакво какво је успостављено данас, је недоречена творевина чија сувереност је сумњива без обзира на тачку гледишта и на разумевање самог појма суверенитета–али нарочито је то очигледно када се суверенитет схвата као оно што је <em>sine qua non</em>(4) државе(5).</p>
<p>            У сваком бољем речнику правних термина може се сазнати који су најосновнији атрибути суверености које данашња држава мора да поседује. На пример, Блеков Речник правних термина, јадан од највиших ауторитета у тој области, дефинише суверенитет на следећи начин: ”врховна, потпуна и неограничена власт; врховни политички ауторитет; врховна воља; инокосни извор политичке власти из којег проистичу све друге политичке моћи; моћ уређивања (&#8230;) унутрашњих односа без диктата из иностранства.”(6)</p>
<p>            Као што је већ поменуто, сувереност Косова* је правно сумњива у међународним односима и то не само због недостатка међусобног признања у односима са огромном већином суверених држава у свету већ и када се посматра са тачке гледишта засноване на традиционалном Вестфалијанском схватању суверенитета–што подвлачи неспособност Косова* да изостави стране чиниоце из ”сопствених” структура власти у оквиру ”сопствене” територије. Сам Устав Косова* именује стране факторе, и цивилне и војне, као ”финални ауторитет” у оквиру Косова*.(7)</p>
<p>            Када се узме у обзир унутрашња сувереност–у смислу формалне организације политичког ауторитета унутар државе, и способности оних органа који тврде да званично владају Косовом као сувереном државом да заиста и врше ту власт–чак су и УН (УНМИК), чији је Косово још увек званични протекторат, изразиле став да ”влада” Косова није у стању да контролише целу ”своју” територију, а нарочито тзв. ”Север Косова”, који је под контролом Срба (који целу Покрајину Косово и Метохију сматрају саставним делом Републике Србије).(8)</p>
<p>            Чак и четврти облик суверенитета(9), тзв. међузависна сувереност, описана као ”оно што јавне власти чине у смислу контроле протока људи, информација, капитала и идеја преко државних граница(10)” је сумњиве природе у случају Косова, и очигледно је да је ограничен (боље рећи–непостојећи) одредницама Резолуције 1244(11) Савета Безбедности Уједињених Нација, које се односе на Договор из Рамбујеа(12), и којима се обезбеђује имунитет НАТО снагама и признаје им се ”неограничена слобода кретања и приступа.”(13)</p>
<p align="center"><span style="text-decoration: underline;">Суверенитет као теоријски концепт</span></p>
<p>            У политичкој теорији има разних разумевања значења суверенитета: политико, правно, унутрашње, међународно, <em>de jure, de facto,</em> утицајно, ограничено, релативно&#8230; (14)</p>
<p>            Ипак, без обзира на виђење суверенитета, држава, да би била заиста суверена мора да поседује стално становништво, дефинисану територију, управну власт, и капацитет да остварије међународне односе са другим сувереним државама. (15)</p>
<p>            Ипак, од 1576, када је израз суверенитет употребљен по први пут(16), две су теорије доминантне: Класична теорија, и Конститутивна теорија. Разликују се у односу на разумевање односа суверенитета према власти у држави, иако обе теорије сматрају да је главни атрибут суверености неограничена власт.(17) Класични теоретичари верују да су власти суверене, и тиме неограничене, док конституалисти верују да су власти државе суверене и њихове одлуке финалне, али да су ограничене самим тиме што им сувереност проистиче из устава који је конституисан народом те државе.(18)</p>
<p>            Класична теорија описује три главна елемента суверенитета: неограничену власт, суверену власт као извор свих права државе на својој територији, и државни апарат као носиоца тог суверенитета (то није ни устав ни народ).(19)</p>
<p>            Конститутивна теорија тврди да је извор суверености правни документ, Устав, из којег државне власти црпу свој ауторитет и моћ, и да сама сувереност није ни у чијој посебној вољи.(20) и (21)</p>
<p align="center"><span style="text-decoration: underline;">Историјски преглед</span></p>
<p>            У најдавнија времена је спознато да мора да се успостави ред и суверена моћ над људском заједницом ако се жели цивилизовано друштво са његовим одговарајућим функцијама. И најранији ствараоци наше западне цивилизације су у својим далима приказивали јасну разлику између света уређеног и вођеног принципима цивилизованог друштва, и оног другог, који се није развио више од најпримитивнијег и хаотичног облика живота. Хомер нам је већ представио, у Илијади и Одисеји, свет Киклопа.(22) Том свету је насупрот постављен идеал уређеног и цивилизованог друштва, које нам описује ”син Великог Леарта, Одисеј, мудрац у Савету великаша”, који, обдарен мудрошћу Атинином, подучава Хелене какву власт да прихвате и каква је добробит у томе да се подреде потпуној суверености владара.(23)</p>
<p>            Ипак, чак и тако рано у људској историји, диже се глас који изражава мишљење да сувереност не проистиче само из божанског извора већ и од самог народа којим се влада, и да су, без сагласности и сарадње, сви позиви на суверенитет празни и бесмислени.(24) Највећи умови антике, филозофи и политички мислиоци, расправљали су о овоме што ми данас називамо суверенитет иако му нису приписивали све оне атрибуте које има у свом савременом значењу.</p>
<p>            Платон је предлагао савршени систем у којем би сувереност (политичка моћ) требало да буде само у рукама оних особа које ”знају шта је добро”(25)–такозвани ”владари-филозофи”.(26)</p>
<p>            Аристотел је користио грчки израз ”то курион” уместо данашњег израза ”суверенитет” и није га разумео као врховну власт успостављену неким заједничким актом (уставом) већ га је разумео само као чињеничну надмоћ.(27)</p>
<p>            Слично Аристотелу, Тукидид, у својој Историји Пелопонеског рата, бележи шта је најчешће схватање суверенитета у то доба–вечити закон којим моћ и сила дају право власти и заповедања онима који поседују моћ и силу.(28) Такозвани ”Случај острва Мелоса” (града-државе), како га је описао Тукидид, је први случај, о којем имамо запис, примене принципа ”Сила је Право”(29), нарочито када се у опису прочита порука Атињана грађанима Мелоса, којом оправдавају њихово поробљавање–да је ”божанство увек на страни оних који имају бројније чете.”(30)</p>
<p>            У истом духу је и једна од најкраћих дефиниција суверенитета, изражена од стране Карла Шмита, у којој он веома јасно описује право значење суверености, не остављајући нас у недоумици у вези са тим ко је истински суверен: ”Суверен је онај ко одлучује у изузетним случајевима.”(31)</p>
<p>            Ширењем и јачањем хришћанства, и његовом коначном победом, његови заступници и идеолози су покушали, барем теоретски, да унапреде разумевање суверенитета (и његову дефиницију) додавањем легитимности свему ономе што се раније подразумевало под суверенитетом. Направљена је јасна разлика између истински легитимног суверена и оног који је суверен само зато што поседује сурову и сирову власт над неком територијом и над народом који на њој живи. Легитимни суверен је онај који је ”слика божијег величанства” (<em>divinae majestatis imago</em>)(32), док је онај други тиранин, јер легитимни суверен ”жели да постигне да поданици следе законе а да он одржи народне слободе”(33), а тиранин ”потстиче ропску покорност” и ”слика је паклених непочистава.”(34)</p>
<p>            Великодостојници Римске Цркве, и њени филозофи и политички теоретичари, су током векова вредно радили на томе да се усади веровање о њеном апсолутном ауторитету и суверенитету(35) над читавим светом али су се таква схватања одувек сучељавала са схватањима о суверенитету која су постојала у феудализму тзв. Средњег века и оним која су захтевале реалне прилике (<em>realpolitik</em>) у којима су световни монарси покушавали да успоставе свој суверенитет у својим државама.(37)</p>
<p>            У старом Римском царству, и у његовом правном систему, моћ цара је била схватана као нешто што произилази из власти коју му дају грађани римски. Када је Царство постало хришћанско, моћ владара је почела да буде виђена као нешто што Бог преноси на њега.</p>
<p>            Како је јачао сукоб између папа и царева тзв. Светог Римског Царства, цареви су почели да се присећају старог римског права и његових предности, тако да их је цар Фридрих Црвенобради нарочито искористио да увећа и ојача царски апсолутизам. Та изузетна моћ и њено задирање у све поре живота поданика довеле су до тога да се појави отпор том схватању и да дође до осмишљавања нових схватања концепта суверенитета.(38)</p>
<p>            Пред крај тзв. Средњег века и на почетку тзв. модерног доба на тзв. Западу, читав низ филозофа и политичких теоретичара је представио нове идеје о суверенитету, удаљавајући га од Цркве (без обзира на то које су верске вође следили) и повезујући га, у прво време, са монархом, а касније и са народом државе–али је увек тај чинилац-ДРЖАВА-био присутан и суштински, и за постојање и за деловање суверенитета.(39)</p>
<p>            Макијавели је био међу првим модерним мислиоцима који је, да би некако сузбио силу и дивљање многобројних безаконих великаша који су харали Италијом његовог доба, предложио да се сва врховна и апсолутна власт преда у руке једног монарха.(40)</p>
<p>            Француски филозоф, Жан Бодин, је такође снажно подржавао и заступао краљевски апсолутизам и суверене прерогативе монарха, чак му дајући и право да ”буде изузет од закона његових претходника&#8230; чак и од оних које је он сам донео&#8230; Сувереност значи бити изнад, ван, изузет од закона.”(41)</p>
<p>            Многи филозофи, у потпуности напуштајући идеју о превласти папства и Римске Цркве у области световне политике, следили су Бодина, подржавајући идеју краљевског апсолутизма и потпуне суверености монарха. Међу њима су и Спиноза(42) и Томас Хобс(43), али је Јоханес Алтусијус био први који је представио теорију федеративног републиканизма, дајући сувереност у руке народу.(44)</p>
<p>            Једна од најважнијих личности из света религије тог доба, Мартин Лутер, немачки протестантски реформатор, развио је јасан теолошки аргумент (45) у корист преношења световних права папа и Римске Цркве у руке световних владара (немачких принчева), преносећи суштину суверенитета на њих, а да није улазио у расправу на пољу политичке теорије.(46)</p>
<p>            Тај судар верских и политичких идеја и сила се полако кретао ка дипломатском решењу–прво Аугсбуршким миром (1555.), којим је суверена независност појединачних принчева у њиховим државама била наглашена принципом ”вера владара, вера поданика” (<em>cuius regio, eius religio</em>), а онда, коначно, Вестфалским миром(47) из 1648, којим су раније тврдње и папа и царева о васељенској власти или Цркве или Царевине биле порушене, и где је дошло до потпуног признања суверености појединачних (чак и најмањих) држава у дипломатским односима Европе. Ипак, и Римска Црква(48) и Свето Римско Царство(49) су покушавали да изврше рестаурацију претходног система, настављајући (чак и до данас) да негују те идеале давно прошлог доба.</p>
<p>            Савремени теоретичар, Данијел Филпот, каже: ”Систем суверених држава нам је дошао на челу револуција. Нарочито са две чувене. Прва је оно што је политички научник Џон Џерард Раги описао као &#8216;најглавнију измену контекста у међународним односима у овом миленијуму”–прелаз, у Европи, из средњевековља у модерни међународни систем, који је свој потпуни облик задобио Вестфалијским миром из 1648.&#8217; Тај се систем, касније, раширио, брзо, преко целог света, када су се распала колонијална царства после Другог светског рата. Независности држава након колонијализма су та друга револуција.”(50)</p>
<p>            Иако је требало да дође до још неколико међународних уговора (наравно, после исто толико веома разарајућих и крвавих ратова) да би се стабилизовао тај нови систем суверених држава, на крају је до тога дошло и то је постала норма у међународним односима (51) све док није дошло до његовог насилног рушења ”Косовским ратом” 1999, и признањем, од стране многих великих сила, 2008, једнострано проглашене независности албанске муслиманске националне мањине унутар суверене територије државе Србије.</p>
<p>            Упркос многим савременим личностима које суверенитет проглашавају ”концептом који није сталан”(52), ”анахроним концептом”(53), или, чак, исмевајући га, ”драгоценим”(54), сам чин признања независности и суверенитета Косова* од стране водећих западних држава је, ипак и опет, доказао тачност тврдње Елихуа Бурита да је ”суверенитет најглавнији драгуљ државе&#8230; [Није он само] велико животодавно право државе–он је њена слава и независност, њен највреднији посед.”(55) </p>
<p align="center"><span style="text-decoration: underline;">Недостатак легитимитета и суверености ”државе” Косово*</span></p>
<p>            Макс Вебер је давно објаснио да политички систем, ако жели да буде легитиман, мора да обезбеди да ”сваки истински однос императивне контроле мора да буде заснован на одређеном минимуму добровољне покорности.”(56) Ако се Веберова три основна типа легитимне доминације размотре у случају Косова*, може се доћи до следећих закључака:</p>
<p>            Припадници и чиновници такозване ”међународне заједнице” очекују да им се призна тзв. ”рационална” основа њихове легитимне доминације Косовом–они су, дакле, сами себи дали легитимно право да окупирају суверену територију међународно признате државе Србије и да на тој окупираној територији успоставе нови поредак, на основу своје сопствене визије онога што су сами замислили да буде, ако не савршенa а оно бар бољa, напреднијa државa.</p>
<p>            Припадници албанске муслиманске националне мањине на Косову и Метохији основу за своју легитимну доминацију виде у ”традиционалном” карактеру свог статуса на Балкану током пола миленијума муслиманске турске власти. То наслеђе им, као припадницима ислама, гарантује правну, политичку, економску и друштвену доминацију над хришћанским ”неверницима” који живе на тој територији.</p>
<p>            ”Политичка елита” албанаца на Косову и Метохији, која је дошла на ”власт” страном окупацијом српске покрајине, за себе захтева трећи тип веберијанске доминације: ”харизматску” доминацију, на основу њихове ”херојске” борбе за ”независност и слободу” албанског народа у тој области.</p>
<p>            Још један важан детаљ у свему овоме је и осећање које проистиче из ”бирократског административног оквира”(57), којe је одлика припадника тзв. ”међународне заједнице” на Косову и Метохији. Они покушавају да изврше обавезе и задатке које им налажу Уједињене Нације, Сједињене Америчке Државе и Европска Заједница, суочавајући се са реалношћу да су ти задаци и обавезе веома често контрадикторни и узајамно поништавајући. Ипак, тај ”оквир” им даје не само изузетан осећај моћи, осећај да припадају нечему особеном и изванредном, да су изнад и ван закона и правила који важе за остале учеснике догађаја на Косову и Метохији(58) (нарочито када је све то подупрто НАТО трупама), већ им, истовремено, даје онај осећај посебности који проистиче из спознаје да су они ти који ”одлучују у случају изузетних случајева.”(59)</p>
<p>            Посматрајући случај Косова* из перспективе суверености, онако како је ипак и даље доминантно у савременом свету, Косово* може да буде виђено као случај <em>sui generis</em> само ако се увиди и призна <span style="text-decoration: underline;">многобројно преклапање суверенитета</span> на тој територији!</p>
<p>            Резолуција 1244 Савета Безбедности Уједињених Нација (која је и даље на снази, и која је правно призната чак и од стране сила(60) које су званично признале једнострану декларацију независности албанске муслиманске мањине у Србији), потврђује и гарантује суверенитет Републике Србије на територији Покрајине Косово и Метохија (61)</p>
<p>            Исти је случај и са Уставом Републике Србије.(62)</p>
<p>            Истовремено, албанско-муслиманска мањина у Републици Србији је једнострано прогласила независност Покрајине Косова и Метохије од Србије (назвавши га Косово*(63)), тврдећи да је онa суверен на тој територији. Тај суверенитет, уз онај који признају кроз Резолуцију 1244, признале су САД и многе силе које су чланице Европске Заједнице–иако сама Европска Заједница, кaо фактор међународног права, то није учинила, и наставља да сарађује са Уједињеним Нацијама у процесу администрације српске покрајине као протектората Уједињених Нација(64).</p>
<p>            Упркос свему томе, Устав самопроглашене Републике Косово*, у својим члановима 147. и 153., јасно и недвосмислено (и противуставно!) одриче Косову* независност и суверенитет, наводећи да су ”коначне власти” на Косову* цивилни представник Уједињених Нација и војни представник НАТО снага–с тим што, будући да је члан Устава 153. надређен члану 147., они који заповедају НАТО снагама у највишој инстанци постају коначни суверени Косова*.(65)</p>
<p align="center"><span style="text-decoration: underline;">Закључак</span></p>
<p>  Суверенитет је ”сведочење, не онога што се десило, већ онога што су они који су водили расправу, и који су писали о томе шта се десило, желели да њихови савременици верују да се десило, и што су они сами желели да верују да се десило.”(66)</p>
<p>            Заиста је права ноћна мора покушати да се дође до рационалног, логичног, правно и научно утемељеног закључка у вези са стварношћу питања суверенитета на Косову.</p>
<p>            Такође је, исто толико, незахвално изнети било какав политички закључак о томе, или користити правду, демократију или право на самоопредељење као потпору за став о суверенитету на Косову.</p>
<p>            Оно што је очигледно јасно у вези са тиме је да се скоро не зна броја тврдњама о томе ко је суверен на Косову.</p>
<p>            Суверености се преклапају и поткопавају једна другу, негирајући се и сукобљавајући се, ткајући вео заблуда и збуњености и сејући семе раздора и сукоба на том тако плодном и родном тлу.</p>
<p>            Ипак, највероватнији кандидат за суверена Косова (и онај коме се нико заиста при здравој памети неће сувише гласно успротивити) није нико од цивилних потраживача те титуле, без обзира да ли су са Балкана или не,–то је војни савез познат по скраћеници НАТО, тј. особа која, у финалној инстанци, командује њиме, користећи његову војну силу на терену као јасан симбол моћи да увек донесе коначну одлуку о свему што се тиче његових интереса, остављајући нерешеним сва остала питања у сврху очувања свог политичко-војног маневарског простора у будућности.</p>
<p><em>Вишеслав Симић,професор стратегије и политичке аналитике, Универзитет Ел Текнолохико де Монтереј, Сиудад де Мехико, Мексико.</em></p>
<p><strong>Фусноте:</strong></p>
<p>1 Immanuel Kant, “On History” &#8211; Idea for a Universal History from a Cosmopolitan Point of View (1784) &#8211; Seventh Thesis; Translation by Lewis White Beck; The Bobbs-Merrill Co., 1963.</p>
<p>2 The agreement for the regional cooperation and representation of Kosovo, of 24 February 2012, signed in the technical dialogue between the &#8220;Republic of Kosovo&#8221; and Serbia conducted in Brussels with the facilitation of European Union, states that the country will be represented at the regional forums as “Kosovo*&#8221; &#8211; UNMIK–Division of Public Information; Media Monitoring Headlines; March 16, 2012 &#8211; www.unmikonline.org</p>
<p>3 By April 8, 2012, recognized by 88 out of 193 United Nations members [plus The Republic of China (Taiwan), who is not a UN member; Kosovo hasn't reciprocated the recognition since it is hoping for recognition by the People's Republic of China]; Source: Official Kosovo Government website: http://www.president-ksgov.net/?page=2,54</p>
<p>4 &#8220;something absolutely indispensable or essential&#8221; &#8211; http://www.merriam-webster.com/dictionary/sine%20qua%20non</p>
<p>5 Sovereignty &#8211; God, State, and Self; The Gifford Lectures; Jean Bethke Elshtain; Basic Books; 2008; page 2.</p>
<p>6 Black&#8217;s Law Dictionary; 8th edition; 2004; page 1430.</p>
<p>7 Articles 147 and 153 of Kosovo&#8217;s Constitution.</p>
<p>8 http://www.crisisgroup.org/en/regions/europe/balkans/kosovo/211-north-kosovo-dual-sovereignty-in-practice.aspx  &amp; http://www.globalsecurity.org/military/library/news/2010/04/mil-100407-voa02.htm</p>
<p>9 The four kinds of sovereignty as described by by Stephen D. Krasner in his book Sovereignty: Organized Hypocrisy; Princeton University Press &#8211; 1999 &#8211; p. 4-5.</p>
<p>10 Ibidem</p>
<p>11 UN Security Council Resolution 1244 (1999); Article 11, sections <em>a</em> and <em>i</em>.</p>
<p>12 http://jurist.law.pitt.edu/ramb.htm</p>
<p>13 Interim Agreement for Peace and Self-Government In Kosovo; Rambouillet, France; February 23, 1999; Appendix B, Sections 6 (<em>a, b, c</em>), 7, 8, 16 and 17.</p>
<p>14 Stankiewicz, W. J., (1976), “Sovereignty as Political Theory,” in: Political Studies, Volume XXIV, No. 2, Oxford: Claredon Press, p. 141, and Heywood, Andrew, (1994), Political Ideas and Concepts: An Introduction<em>; </em>London: Macmillian Press, p. 49-56.</p>
<p>15 The Montevideo Convention on the Rights and Duties of States (signed 26 December 1933); M. O. Hudson (ed.); International Legislation; Carnegie Endowment; Washington; 1931-50; Vol 6, p. 620.</p>
<p>16 Jean Bodin; Six Books on Commonweale.</p>
<p>17 Heywood, Andrew, (1994), Political Ideas and Concepts: An Introduction<em>; </em>London: Macmillian Press, p. 49-53.<em></em></p>
<p>18 ibidem.</p>
<p>19 ibidem.</p>
<p>20 ibidem.</p>
<p>21 Also pointed out by Hannah Ardent in her book On Revolution (London, Harmondsworth, 1973, p. 141-178). Also, in her work, Between Past and Future (Page 97. New York, 1961) she points out the problem that modern Liberalism derives from this anti-dogmatic standpoint Since it opposes the superiority of any divinely founded authority over any earthly legitimate power, it has to admit that if there is no authority prior to the power of the earthly authority of the existing political and legal order, there is no possibility that liberal monism can prevent the risk of arbitrary and unrestrained might.</p>
<p>22 &#8220;The land of Cyclops first, a savage kind, <span style="text-decoration: underline;">Nor tamed by manners</span>, <span style="text-decoration: underline;">nor by laws confined</span>: Untaught to plant, to turn the glebe, and sow, They all their products to free nature owe: The soil, untill&#8217;d, a ready harvest yields, With wheat and barley wave the golden fields; Spontaneous wines from weighty clusters pour, And Jove descends in each prolific shower, <span style="text-decoration: underline;">By these no statues and no rights are known, No council held, no monarch fills the throne</span>; But high on hills, or airy cliffs, they dwell, Or deep in caves whose entrance leads to hell. <span style="text-decoration: underline;">Each rules his race, his neighbour not his care, Heedless of others, to his own severe</span>.&#8221; &#8211; The Odyssey; Homer; Translation by Alexander Pope; Digital book location &#8211; 347-50.</p>
<p>23 &#8220;Good friend, keep still, and hear what others say, Thy betters far: for thou art good for nought, Of small account in council or in fight. <span style="text-decoration: underline;">All are not sovereigns here</span>: <span style="text-decoration: underline;">ill fares the state Where many masters rule</span>; <span style="text-decoration: underline;">let one be Lord, One King supreme</span>; <span style="text-decoration: underline;">to whom wise Saturn&#8217;s son In token of his <strong>sov&#8217;reign power</strong> hath giv&#8217;n The sceptre&#8217;s sway and ministry of law</span>.&#8217; Such were his words, as through the ranks he pass&#8217;d…&#8221; &#8211; The Iliad; Homer; Translation by Alexander Pope; Digital book location 352-53.</p>
<p>24 &#8220;Thersites, with unmeasur&#8217;d words, Of which he had good store, to rate the chiefs, Not over-seemly, but wherewith he thought To move the crowd to laughter, brawl&#8217;d aloud. The ugliest man was he who came to Troy&#8221; […] With scurril words, <span style="text-decoration: underline;">he thus address&#8217;d the King: &#8220;What more, thou son of Atreus, would&#8217;st thou have</span>? Thy tents are full of brass; and in those tents Many fair women, whom, from all the spoil, We Greeks, whene&#8217;er some wealthy town we take, Choose first of all, and set apart for thee. Or dost thou thirst for gold, which here perchance Some Trojan brings, the ransom of his son Captur&#8217;d by me, or by some other Greek? Or some new girl, to gratify thy lust, Kept for thyself apart? a leader, thou Shouldst not to evil lead the sons of Greece. Ye slaves! ye coward souls! Women of Greece! I will not call you men! <span style="text-decoration: underline;">why go we not Home with our ships, and leave this mighty chief To gloat upon his treasures, and find out Whether in truth he need our aid, or no</span>;&#8221; &#8211; The Iliad; Homer; Translation by Alexander Pope; Digital book location 355-60.</p>
<p>25 Ryan K. Balot and Zena Hitz ; A Companion to Greek and Roman Political Thought &#8211; Chapter 24 &#8211; Plato on the Sovereignty of Law &#8211; Published Online April 24, 2009.</p>
<p>26 Plato; Republic; p. 506.</p>
<p>27 Hermann Rehm, History of the State Law (Geschichte der Staat Rechtswissenschaft);  pp. 95-96.</p>
<p>28 &#8220;… of the gods we hold the belief, and of <span style="text-decoration: underline;">men</span> we know, that <span style="text-decoration: underline;">by a necessity of their nature wherever they have power they always rule</span> […] we neither enacted this law nor when it was enacted were the first to use it, but <span style="text-decoration: underline;">found it in existence and expect to leave it in existence for all time</span>, so we make use of it, well aware that both you and others, <span style="text-decoration: underline;">if clothed with the same power as we are, would do the same thing</span>.&#8221; &#8211; Thucydides; History of the Peloponnesian War; Book V, page 105.</p>
<p>29 Werner Jaeger; Paideia: The Ideals of Greek Culture, Book I, trans. by Gilbert Highet, pp. 292-303.</p>
<p>30 Thucydides; History of the Peloponnesian War; Book V, page 105.</p>
<p>31 Carl Schmitt &#8211; Political Theology &#8211; four chapters on the concept of sovereignty; Cambridge, Mass: MIT Press, 1985; page 5.</p>
<p>32 John of Salisbury; Polycraticus (Ioannes Saresberiensis; Policraticus); Libri I, IV and VIII.</p>
<p>33 Ibidem.</p>
<p>34 Ibid.</p>
<p>35 &#8220;Romana ecclesia… cuius auctoritate maius non est… Sola enim Romana ecclesia sua auctoritate valet de omnibus iudicare; de ea vero nulli iudicare permittitur&#8221; &#8211; Gratian; Decretum magistri Gratiani; Liber 9, C. 9-10 and Q. 3.</p>
<p>36 &#8220;In France of the thirteenth century the king had the sovereignty over his kingdom, but so had every individual baron over his barony.&#8221; (&#8220;Car chascuns barons est souverains en sa baronie&#8221;) &#8211; Beaumanoir; Customs of Beauvaisis; Book II; A.D. 1043; p. 23.</p>
<p>37 &#8220;The French monarch doesn&#8217;t acknowledge any superior in temporal affairs&#8221; &#8211; Pope Innnocent III (1198-1216); Decretal: Venerabilem.</p>
<p>38 K. Pennington; The Prince and the Law, 1200-1600; University of California Press; Berkeley, 1993; p. 12.</p>
<p>39 Only in the relatively recent times has the lack of statehood been accepted as a non-essential element for the recognition of sovereignty, and only in international relations. An example is the Sovereign Military Hospitaller Order of St. John of Jerusalem of Rhodes and of Malta, since 1834 headquartered in Rome. Although it is a Roman Catholic religious order, it is recognized as possessing sovereignty by 104 states that have official diplomatic relations with it, accepting the Order&#8217;s Head as a sovereign head of state with the title of Prince and Grand Master. The Order has not recognized Kosovo as a sovereign state as of November 15, 2010 &#8211; http://www.orderofmalta.org/the-order-and-its-institutions/335/government/?lang=en</p>
<p>40 &#8220;The only way to establish any kind of order… is to establish some superior power which, with a royal hand, and with full and absolute powers, may put a curb upon the excessive ambition and corruption of the powerful.&#8221; &#8211; N. Machiavelli (1469-1527); 1532; The Prince and the Discourses, New York, NY; The Modern Library, 1950; p.28.</p>
<p>41 Jean Bodin; On Sovereignty; Cambridge University Press; 2004; pp. 2, 12, 39.</p>
<p>42 &#8220;Only the bearer of all powers, not of the highest power [summa potestas], is in fact true sovereign.&#8221; &#8211; B. Spinoza; Tractatus Theologico-politicus; XVI, 2; XVI, 20.</p>
<p>43 For Hobbes, life, in the absence of order and absolutist rule, is &#8220;solitary, poor, nasty, brutish and short&#8221; &#8211; Hobbes, Thomas; Leviathan; Cambridge University Press; 1999.</p>
<p>44 Johannes Althusius; Politica; Frederick Smith Carney (Editor); Liberty Fund; 1997.</p>
<p>45 Martin Luther; (1523); Temporal Authority: To What Extent It Should Be Obeyed; Westminster Press; 1967.</p>
<p>46 “By the destruction of the independence of the Church and its hold on an extra-territorial public opinion, the last obstacle to unity within the State was removed,” &#8211; J. N. Figgis; (1907); From Gerson to Grotius 1414–1625; 2nd edition; reprinted; Cambridge, UK; Cambridge University Press, 1916; pp. 72, 91.</p>
<p>47 &#8220;Westphalia [the beginning of a codification of the greatest secular right on earth] remains the most significant revolution in sovereignty to date.&#8221; &#8211; Daniel Philpott; Revolutions in Sovereignty; 2002; p. 32.</p>
<p>48 Pope Innocent X (r. 1644–1655) declared it “null, void, invalid, iniquitous, unjust, damnable, reprobate, inane, and devoid of meaning for all time”</p>
<p>49 Until the end of the Austrian Empire, the Habsburgs, who provided most of the Emperors of the Holy Roman Empire, continued to work on the fulfillment of the imperial goal set by one of their ancestors: &#8221; [The Emperor Frederic (father of Emperor Maximilian), in the middle of 15<sup>th</sup> century,] seems to have anticipated the future greatness of Austria; for he had imprinted upon all his books, engraved upon his plate and carved into the walls of his palace a mysterious species of anagram composed of the five vowels, A, E, I, O, U. The significance of this great secret no one could obtain from him. It of course excited great curiosity, as it everywhere met the eye of the public. After his death the riddle was solved by finding among his papers the following interpretation&#8211; <em>Austri Est Imperare Orbi Universo</em> = Austria Is To Govern The World Universal.&#8221; &#8211; John Stevens Cabot Abbott; The Empire of Austria; Its Rise and Present Power; Loc. 976-80. </p>
<p>50 Daniel Philpott; Revolutions in Sovereignty: How Ideas Shaped Modern International Relations; Loc. 67-71.</p>
<p>51 &#8220;In early modern Europe, it was the Protestant Reformation that brought a century of war, culminating in the Thirty Years&#8217; War (1618-1648), which in turn brought about a system of sovereign states. In the twentieth century, it was nationalism and racial equality that brought the revolts, protests, and colonial wars that extended the system globally. For both revolutions, international agreement upon sovereign statehood was the terms on which a crisis of pluralism was settled.&#8221; &#8211; Daniel Philpott; Revolutions in Sovereignty: How Ideas Shaped Modern International Relations; Loc. 77-80.</p>
<p>52 &#8220;Opponents of integration often attack such proposals as threats to national sovereignty. Sovereignty, however, <strong><em>is not a fixed concept</em></strong>.&#8221; &#8211; Robert Pastor, North America&#8217;s Second Decade; Foreign Affairs (January/February 2004)-  http://www.foreignaffairs.com/articles/59538/robert-a-pastor/north-americas-second-decade</p>
<p>53 &#8220;Sovereignty is an <strong><em>anachronistic concept</em></strong> originating in bygone times when society consisted of rulers and subjects, not citizens. It became the cornerstone of international relations with the Treaty of Westphalia in 1648. During the French Revolution, the king was overthrown and the people assumed sovereignty. But a nationalist concept of sovereignty soon superseded the dynastic version. Today, though not all nation states are democratically accountable to their citizens, the principle of sovereignty stands in the way of outside intervention in the internal affairs of nation states. But true sovereignty belongs to the people, who in turn delegate it to their governments. If governments abuse the authority entrusted to them and citizens have no opportunity to correct such abuses, outside interference is justified. By specifying that sovereignty is based on the people, the international community can penetrate nation states&#8217; borders to protect the rights of citizens.&#8221; &#8211; George Soros; <a href="http://www.foreignpolicy.com/users/login.php?story_id=2446&amp;URL=http://www.foreignpolicy.com/story/cms.php?story_id=2446"><span style="text-decoration: underline;">The People&#8217;s Sovereignty</span></a>, How a new twist on an old idea can protect the world&#8217;s most vulnerable populations; Foreign Policy magazine; Jan. 1, 2004. &amp; Marino Busdachin; General Secretary of the <a href="http://www.unpo.org/article.php?id=5989"><span style="text-decoration: underline;">Unrepresented Nations and Peoples Organization</span></a> (UNPO); To the European Parliament in Brussels, Belgium; December, 2006 &#8211; http://www.americansov.org</p>
<p>54 &#8220;A system of world order&#8211;preferably a system of world government &#8211;is mandatory&#8230; The proud nations someday will see the light and, for the common good and their own survival, yield up their <strong><em>precious</em></strong> sovereignty&#8230;&#8221; &#8211; Walter Cronkite; A Reporter&#8217;s Life &#8211; http://www.canadafreepress.com/2007/deweese011107.htm<a href="http://www.canadafreepress.com/2007/deweese011107.htm">http://www.canadafreepress.com/2007/deweese011107.htm</a></p>
<p>55 Elihu Burritt, Thoughts and Notes at Home and Abroad, 1868, p. 266.</p>
<p>56 Max Weber, <em>The Theory of Social and Economic Organization;</em> III. The Types of Authority and Imperative Co-ordination; I. The Basis of Legitimacy; I. The Definition, Conditions, and Types of Imperative Control;<em> </em>Trans. A.M. Henderson and Talcott Parsons. New York: Free Press, 1997. Pages 324-329.</p>
<p>57 ibid. &#8211; page 175.</p>
<p>58 As Max Weber points out, they feel personally free, feeling obligations only to their official charges; as part of a very strict administrative hierarchy; that they have very clearly defined domains; that it is their main job and obligation; that they will be judged by their superiors according to the performance and execution of that charge; and that they must follow the strict internal administrative discipline. &#8211; Max Weber; Economía y sociedad &#8211; Esbozo de sociología comprensiva; Edición preparada por Johannes Winckelmann; Fondo de Cultura Económica; México; p. 176.</p>
<p>59 &#8220;Sovereign is he who decides on the exceptional case.&#8221; &#8211; Carl Schmitt; Political Theology &#8211; four chapters on the concept of sovereignty; Cambridge, Mass: MIT Press, 1985; page 5.</p>
<p>60 Even if they &#8220;creatively interpret the UN SC Resolution 1244&#8243;, knowing fully, as Carl Bildt, Sweden&#8217;s Foreign Minister, stated, that &#8220;there are no legal grounds fro doing what we are doing, but we must preserve at least a semblance of international law.&#8221; &#8211; http://www.kosovocompromise.com/cms/item/charts/en.html?id=478</p>
<p>61 Resolution 1244 (1999), adopted by the Security Council at its 4011th meeting, on 10 June 1999: &#8220;… Reaffirming the commitment of all Member States to the sovereignty and territorial integrity of the Federal Republic of Yugoslavia and the other States of the region, as set out in the Helsinki Final Act and annex 2…&#8221;</p>
<p>62 The Constitution of the Republic of Serbia, The Preamble: &#8220;… the Province of Kosovo and Metohija is an integral part of the territory of Serbia…&#8221;</p>
<p>63 see footnote # 2</p>
<p>64 Resolution 1244 (1999), adopted by the Security Council at its 4011th meeting, on 10 June 1999, authorizes the Secretary-General, with the assistance of relevant international organizations, &#8220;to establish an international civil presence in Kosovo&#8221; and &#8220;decides on the deployment in Kosovo, under United Nations auspices, of international civil and security presences, with appropriate equipment and personnel as required…&#8221;, &#8220;requests the Secretary-General to appoint, in consultation with the Security Council, a Special Representative to control the implementation of the international civil presence, and further requests the Secretary-General to instruct his Special Representative to coordinate closely with the international security presence to ensure that both presences operate towards the same goals and in a mutually supportive manner…&#8221;</p>
<p>65 The Constitution of the Republic of Kosovo; Article 147 [Final Authority of the International Civilian Representative]: &#8220;Notwithstanding any provision of this Constitution, the International Civilian Representative shall, in accordance with the Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement dated 26 March 2007, <span style="text-decoration: underline;">be the final authority in Kosovo</span>…&#8221;, and Article 153 [International Military Presence]: &#8220;Notwithstanding any provision of this Constitution […] <span style="text-decoration: underline;">The Head of the International Military Presence shall</span>, in accordance with the Comprehensive Proposal for the Kosovo Status Settlement dated 26 March 2007, <span style="text-decoration: underline;">be the final authority in theatre</span>…&#8221;</p>
<p>66 Robin G. Collingwood (1889-1943); The Map of Knowledge; Oxford;1924; page 237. </p>
<p><strong>Bibliography:</strong></p>
<p>Abbott, John Stevens Cabot; The Empire of Austria; Its Rise and Present Power.</p>
<p>Althusius, Johannes; Politica; Frederick Smith Carney (Editor); Liberty Fund; 1997</p>
<p>Ardent, Hannah; On Revolution; London, Harmondsworth, 1973</p>
<p>Balo, Ryan K.t and Hitz, Zena; A Companion to Greek and Roman Political Thought &#8211; Chapter 24 &#8211; Plato on the Sovereignty of Law &#8211; Published Online April 24, 2009.</p>
<p>Beaumanoir; Customs of Beauvaisis; Book II</p>
<p>Black&#8217;s Law Dictionary; 8th edition; 2004</p>
<p>Bodin, Jean; On Sovereignty; Cambridge University Press; 2004</p>
<p>Bodin, Jean; Six Books on Commonweale</p>
<p>Burritt, Elihu; Thoughts and Notes at Home and Abroad; 1868</p>
<p>Carl Schmitt, Carl; Political Theology &#8211; four chapters on the concept of sovereignty; Cambridge, Mass: MIT Press, 1985</p>
<p>Collingwood, Robin G.; The Map of Knowledge; Oxford;1924</p>
<p>Constitution of the Republic of Kosovo</p>
<p>Elshtain, Jean Bethke; Sovereignty &#8211; God, State, and Self; The Gifford Lectures; Basic Books; 2008</p>
<p>Figgis, J. N.; (1907); From Gerson to Grotius 1414–1625; 2nd edition; reprinted; Cambridge, UK; Cambridge University Press, 1916</p>
<p>Gratian; Decretum magistri Gratiani; Liber 9</p>
<p>Heywood, Andrew, (1994), Political Ideas and Concepts: An Introduction<em>; </em>London: Macmillian Press</p>
<p>Hobbes, Thomas; Leviathan; Cambridge University Press; 1999 Homer; The Iliad; Translation by Alexander Pope; Digital book</p>
<p>Interim Agreement for Peace and Self-Government In Kosovo; Rambouillet, France; February 23, 1999</p>
<p>Jaeger, Werner; Paideia: The Ideals of Greek Culture, Book I, trans. by Gilbert Highet</p>
<p>John of Salisbury; Polycraticus (Ioannes Saresberiensis; Policraticus); Libri I, IV and VIII.</p>
<p>Kant, Immanuel; On History &#8211; Idea for a Universal History from a Cosmopolitan Point of View (1784); Translation by Lewis White Beck; The Bobbs-Merrill Co., 1963.</p>
<p>Kant, Immanuel; Perpetual Peace; Translated by Lewis White Beck</p>
<p>Krasner, D.; Sovereignty: Organized Hypocrisy; Princeton University Press &#8211; 1999</p>
<p>Luther, Martin; (1523); Temporal Authority: To What Extent It Should Be Obeyed; Westminster Press; 1967</p>
<p>Machiavelli, N.; (1469-1527); 1532; The Prince and the Discourses, New York, NY; The Modern Library, 1950</p>
<p>Pennington, K.; The Prince and the Law, 1200-1600; University of California Press; Berkeley, 1993</p>
<p>Philpott, Daniel; Revolutions in Sovereignty; 2002</p>
<p>Plato; Republic</p>
<p>Pope Innnocent III (1198-1216); Decretal: Venerabilem.</p>
<p>Rehm, Hermann; History of the State Law (Geschichte der Staat Rechtswissenschaft)</p>
<p>Spinoza, B.; Tractatus Theologico-politicus; XVI</p>
<p>Stankiewicz, W. J., (1976), “Sovereignty as Political Theory,” in: Political Studies, Volume XXIV, No. 2, Oxford: Claredon Press</p>
<p>The Montevideo Convention on the Rights and Duties of States (signed 26 December 1933); M. O. Hudson (ed.); International Legislation; Carnegie Endowment; Washington; 1931-50; Vol 6</p>
<p>Thucydides; History of the Peloponnesian War; Book V</p>
<p>UN Security Council Resolution 1244 (1999)</p>
<p>Weber, Max; Economía y sociedad &#8211; Esbozo de sociología comprensiva; Edición preparada por Johannes Winckelmann; Fondo de Cultura Económica; México</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/741/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Politika: Srpski izbori su komendija</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/737</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/737#comments</comments>
		<pubDate>Sat, 14 Apr 2012 16:46:43 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Srbija]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=737</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Čim je Boris Tadić najavio izbore otpočela je pozorišna predstava u kojoj Velja Ilić glumi ubijenog kandidata, a Toma Nikolić čoveka fatamorganu, jer opozicija ne želi da pobedi. Čim je 3. marta predsednik Srbije u Briselu dobio kandidaturu za ulazak u EU, odlučio je da odmah naplati tu političku pobedu tako što [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>Čim je Boris Tadić najavio izbore otpočela je pozorišna predstava u kojoj Velja Ilić glumi ubijenog kandidata, a Toma Nikolić čoveka fatamorganu, jer opozicija ne želi da pobedi.</em></p>
<p>Čim je 3. marta predsednik Srbije u Briselu dobio kandidaturu za ulazak u EU, odlučio je da odmah naplati tu političku pobedu tako što će da ostane na vlasti. Boris Tadić jeste profesor psihologije, ali i račundžija, jer trenutno preračunava, da li posle najave parlamentarnih i lokalnih izbora za Đurđevdan, da krene i u promenu predsednika tj. samog sebe. A to bi značilo da Boris Tadić skrati svoj mandat, da sebi podnese ostavku, kako bi opet izašao pred glasače i verovatno, pobedio.<br />
           <br />
Ivica Dačić, kao zamenik premijera ga upozorava da ga je i Slobodan Milošević „kratio“, ali je sa skraćenim mandatom ostao kratak za vlast i upozorava Tadića da se ne igra titulom predsednika. Već da poštuje predsednički mandat i izbore za prvog čoveka Srbije uradi kada im je vreme, krajem leta.<br />
           <br />
Šta će biti na izborima ne zna se i to nije mnogo bitno u Srbiji, jer je najavom da će se 6. maja glasati za parlament, vladu i predsednike opština, otvorena najveća srpska pozorišna predstava, koja se zove izbori. A narod voli d aučestvuje u toj predstavi, sve misleći da je glavni akter u komendiji za smejanje i plakanje.<br />
         <br />
Statističari tvrde da danas Srpska napredna stranka sa Tomom Nikolićem po popularnosti vodi ispred DS i Borisa Tadića, za četiri indeksna poena. Ali, kako stoje stvari, izgleda, da na te izbore jedino Demokratska stranka predvođena Tadićem izlazi spremna, sa izvesnim argumentima i tvrdim obećanjima. Tadić je nedavno obnarodovao da će se raditi na pregovorima o ulasku u EU, da će se nastaviti dijalog sa Prištinom, možda i prvi Albanac iz Prištine dođe u zvaničnu posetu Beogradu, da će razvijati poljoprivredu uz 20 milijardi evra dotacija, da će pomagani mala preduzeća, jer će svoju Narodnu kancelariju da pretvori u biro za biznis. </p>
<div id="attachment_738" class="wp-caption aligncenter" style="width: 510px"><a href="http://serbianna.com/srpski/wp-content/uploads/2012/04/tadic-warlick.jpg"><img class="size-full wp-image-738 " style="border: black 1px solid;" title="tadic-warlick" src="http://serbianna.com/srpski/wp-content/uploads/2012/04/tadic-warlick.jpg" alt="Ambasadorka SAD, Warlick, sa Tadicem." width="500" height="427" /></a><p class="wp-caption-text">Ambasadorka SAD, Warlick, sa Tadicem.</p></div>
<p>U međuvremenu u Beogradu se gradi metro, u 23 škole se uči kineski, kako bi Srbi malo požuteli i zajedno sa Kinezima završili most na Dunavu kod Zemuna, a malo niže, posle kraha USA Železare, odjednom je odlučeno da Amerikanci podignu rafineriju za 550 zaposlenih. Nafta i benzin će da se izvoze iz Smedereva, kad već gvođe nije moglo. Tadić i najavljuje srpske izbore na Kosmetu.<br />
            <br />
U takvoj situaciji glavni Tadićem mentalni oponent dr Vojislav Koštunica iz DSS, ćuti i ništa ne nudi, niti obećava, ali verovatno priprema prevrat na severu pokrajine, kojom vlada zajedno sa ruskim interesom. Velja Ilić glumi ubijenog kandidata, jer dok je bio u dućanu, kamion je usred Beograda udario njegov blindirani auto sa policijskim telohraniteljom. Sada Velja kuka što nije mrtav, jer bi imao više šanse na izborima, a ministar policije Ivica Dačić ga uverava da to nije atentat, već obična saobraćajka.<br />
            <br />
Glavni opozicionar Toma Nikolić samo preti i galami, i kao čoveka fatamorgana, priča da će kao predsednik Srbije, da izgradi kanal Dunav-Morava-Vardar i spoji Hrvatsku, Srbiju, Makedoniju i Grčku sa turskim morem. Nikolić je u dva navrata pobeđivao Tadića na izborima, ali samo u prvom krugu, a uredno gubio u drugom krugu. Neki kažu da je Toma prodavao glasove Borisu, drugi da je pošteno izgubio od lidera DS, a treći da Srpska napredna stranka i njeni lideri Toma Nikolić i Aleksandar Vučić i ne žele da pobede??? Toma i Vučić su za svoj izborni moto odabrali političku uzrečicu Ive Sanadera, samo što su ime Hrvatska zamenili imenom Srbija.<br />
         <br />
Vojislav dr Šešelj iz Haga, gde satima izlaže svoju odbranu, javlja da je Toma Nikolić čovek stranih službi, da nema škole, jer je kupio diplome, i na taj način lider radikala navija za Borisa Tadića. Mlađan Dinkić, koji je vladao deset godina Srbijom kao ministar, sada vodi Ujedinjene regione Srbije i priča protiv samog sebe. Nekada je uvodio centralizaciju, sada razvodi decentralizaciju zemlje, nekada je zapošljavao samo svoje kadrove iz G17, a sada mu je parola: „Nema stranačkog zapošljavanja!“<br />
       <br />
Priča Dinkić kako Srbija plaća kredite za mostove u Beogradu, a on je uveo praksu da Srbija strancima plaća 10.000 evraza otvoreno radno mesto. Zato se i govori da novi „fića 500“, koji će Italijani da prave u Kragujevcu, ceo plaća sama Srbija. Za Dinića se priča d aje Tadićev čovek. A da taj „fića“, koji u SAD reklamira glumica Dženifer Lopez, zvana Guza, treba da povrati srpsku privredu na visoko mesto na Zapadu, a izvoz rakije, kao svetskog pića da nas zadrži u Rusiji, u vrhu najboljih izvoznika.<br />
        <br />
Na listi za glasanje na srpskim izborima upisano 7.058.063. SAD i Evropa su se već zainteresovali za podelu vlasti u Srbiji. Amerikanci su diplomatski, onako u kaubojskom čizmom preko malene ambasadorke Meri Vorlik, poručili da neće biti srpskih izbora na Kosmetu. Već jača front zemalja koje su protiv glasanja u Tačijevom tzv. nezavisnom Kosovu. U toku su konsultacije Beograda i Brisela oko lokalnih izbora na severu Kosova. Unmik za sada ćuti.<br />
         <br />
Uticaj EU, SAD i Rusije na formiranje nove vlasti i vlade u Srbiji biće ogroman. Toga je Boris Tadić jako svestan. I moraće da spasava svoju vlast i svoje kadrove, poziciju u budućoj Vladi Srbije od pukih želja Amerikanaca, Nemaca, Rusa, Evropljana&#8230;Već se priča kako Čedomir Jovanović treba da bude novi mninistar spoljnih poslova, iako Čedica, kako ga zovu, nije sklon diplomatiji već taktici političkog prepadanja. Govori se da će Ivica Dačić da bude novi premijer, ali se to mesto predviđa i za Rasima Ljajića.<br />
        <br />
Dr Vojislav Šešelj iz haškog zatvora poručuje da je Boris Tadić čovek Zapada, sklon da ne izvršava sva naređenje SAD, EU i Nemačke, jer nije toliko nisko pao. A da će baš zato strane sile da ga ucenjuju jačanjem uloge SNS i Tome Nikolića, podržavanjem SPS-a i Ivice Dačića, upotrebom Čede Jovanovića i njegovog „Pokreta“. <br />
        <br />
Šta će se zapravo dogoditi, još se ne zna, jer su izbori u Srbiji uvek velika komendija. Laički gledano, nikada ranije predsednik nije imao tako dobru prednost u odnosu na opoziciju, kao sada Boris Tadić,  a nikada ranije, kao sada nije bilo toliko vidljivo, da opozicija zapravo ne želi da pobedi, jer neće da vlada državom koja je u dubokoj krizi i ogromnim dugovima. Bolje je sedeti u opoziciji, napadati vlast i naplaćivati svoje učešće u političkom životu države i naroda, koji se muče da opstanu. Prema tome Boris Tadić i Demokratska stranka bi trebalo d apobede, ako Zapad ne odluči drugačije!?</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/737/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Krijumčari: Hrvatska je švercere Zapad</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/730</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/730#comments</comments>
		<pubDate>Tue, 03 Apr 2012 15:30:57 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[Hrvatska]]></category>
		<category><![CDATA[Kriminal]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=730</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina  &#124; Albanska, turska i srpska mafija koriste prelaz Batrovci-Bajatovo za ilegalni prenos ljudi, cigareta, zlata, oružja i tekstila, čime se dogazuje da je Hrvatska prva kapija švercerske Evrope.          - Stop carina! Pratite nas! Kontrola krijumčarenja !          Ovo upozorenje ispisivano crvenim fluorosvetnim slovima na monitoru, koji je postavljen na džip Uprave carina, [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina  | <em>Albanska, turska i srpska mafija koriste prelaz Batrovci-Bajatovo za ilegalni prenos ljudi, cigareta, zlata, oružja i tekstila, čime se dogazuje da je Hrvatska prva kapija švercerske Evrope.</em><br />
        <br />
- Stop carina! Pratite nas! Kontrola krijumčarenja !<br />
        <br />
Ovo upozorenje ispisivano crvenim fluorosvetnim slovima na monitoru, koji je postavljen na džip Uprave carina, čitavu noć prošle nedelje je svetlucalo na zagrebačkom autoputu prema graničnom prelazu Batrovci – Bajatovo. To su srpski carinici u akciji lova na švercere i krijumčare, koji pokušavaju da svoje tajne tovare prebace ilegalno u Hrvatsku, a odatle dalje na Zapad.<br />
       <br />
Zajedničkom akcijom carinika i policije, na izlaznoj strani graničnog prelaza  Batrovci nedavno je otkriveno 3,552 grama marihuane i jedan pištolj. Droga umotana u crne najlon kese i pištolj marke „BLO“ kalibra 6,35 pronađeni su u crnom koferu prilikom detaljne kontrole autobusa koji saobraća na relaciji Prizren – Celje. U četiri odvojene akcije carinici su pre ulaska u Hrvatsku uhvatili 150 ilegalnih migranata sa Bliskog i Dalekog Istoka, koji su zagrebačkom džadom žurili ka Zapadu. Šestorica ilegalnih emigranata, avganistanske nacionalnosti su otkriveni ove nedelje u tovarnom delu kamionu kojim su prevoženi frižideri iz Turske u Nemačku. Detaljna kontrola vozila je izvršena nakon što je vozač prijavio carinicima da je primetio da sajla na carinskoj plombi ne izgleda isto, zbog čega je posumnjao da je kamion otvaran. Pretpostavlja se da su Avganistanci kao i više puta do sada iskoristili momenat da uđu u kamion dok se vozač odmarao na pumpi nedaleko od graničnog prelaza.<br />
       <br />
Poslednjih godinu dana Hrvatska je za balkanske krijumčare postala omiljena destinacija, jer su ovi kriminalci računali da zbog političkih neslaganja Srba i Hrvata mogu lakše da ilegalno pronose svoje tovare. Prema Hrvatskoj srpska strana ima 12 graničnih prelaza. To su Batrovci, Šid, Most Bačka Palanka, Ljuba, Neštin, Sot, za rečni saobraćaj Novi Sad kao i Vajska i Jamena. Njima treba dodati i Bogojevo i Bezdan Most.<br />
        <br />
Prema podacima Uprave carina Srbije na ovim graničnim prelazima najčešće se trenutno krijumčare prehrambeni proizvodi i cigarete, jer su jeftinije u Srbiji, ali ima zlata i oružja.<br />
        <br />
- Kako su Batrovci najfrekventniji granični prelaz prema Hrvatskoj, preko ovog graničnog prelaza najčešće se krijumčare cigarete, sredstva za smirenje i potenciju, mada je zapažen i veliki broj ilegalnih emigranata koji pokušavaju da stignu do Zapadne Evrope. U protekloj godini otkriveno je preko 100 prekršaja – kažu u srpskoj carini.<br />
          <br />
Da bi se sprečio sve masovniji šverc ljudi u Srbiji je formirana posebna Radna grupe za borbu protiv krijumčarenja migranata sačinjena od predstavnika svih državnih organa. Član grupe je Saša Savković, načelnik u Odeljenju za suzbijanje krijumčarenja. O pojavi ilegalaca u Srbiji i na hrvatskoj međi kod Bajatova kaže:<br />
        <br />
- Pojava ilegalaca je posledica ekonomske krize planetarnih razmera. Glavni motiv ljudi, koji iz siromašnih država Azije i Afrike, preko Srbije žele da odu u Zapadnu Evropu je potraga za boljim životom zbog čega traže politički azil. Ilegalci dok čekaju azil za tri meseca boravka u EU, dobijaju čak 4.500 evra, u zavisnosti od države otprilike oko 50 evra dnevno. Srbija je preko Hrvatske najkraći put za njihovo krijumčarenje u EU &#8211; tvrdi Saša Savković.<br />
          <br />
Dešava se čak da ovi uporni putnici, seku cirade i zavlače se u prikolice, a da vozači ni ne znaju da imaju „slepe putnike“. Četvorica ilegalaca su, na primer, u Beogradu uzeli taksi i dovezli se do Batrovaca, odakle su pokušali pešice preko livada da pređu u Hrvatsku. Ostali koriste usluge profesionalnih krijumčara. Pokušaji ilegalnih prelazaka sprečeni su na prelazu Batrovci, korišćenjem specijalnog skenera, koji otkriva ljude sakrivene u posebnim bunkerima, između paleta sa robom ili ugurane u tavanicu kamiona.<br />
          <br />
U Odeljenju za suzbijanje krijumčarenja je na osnovu analiza napravljena karta tajnih puteva ilegalaca, koja pokazuje da oni dolaze iz azijskih zemalja na Kosmet, odakle se dalje preko teritorije Srbije i prelaza Batrovci ilegalno prebacuju ka EU. Krijumčari im ovo prebacivanje naplaćuju od 1.000 do 2.000 evra.<br />
         <br />
- Srbija se nalazi na raskrsnici puteva tri kontinenta i kroz nju prolazi tzv. Balkanska ruta, kojom se pored ljudi, danas krijumčare narkotici, devize, tekstil i zlato. Centar krijumčara je na Kosmetu, gde oni imaju svoja skladišta roba, koje prepakuju u manje tovare i krijumčare kroz Srbiju prema severnim i zapadnim graničnim prelazima – otkriva načelnik u Odeljenju za suzbijanje krijumčarenja, koji mi je pokazao sedam krijumčarskih karti u Srbiji.<br />
     <br />
Tim tajnim kanalima ilegalni trgovci iz Srbije iznose lomljeno zlato i nakit i devize i vraćaju ih natrag u drugim robama.<br />
       <br />
- Lomljeno zlato iz Hrvatske i centralne Srbije stiže na Kosmet, odakle se švercuje u Tursku po ceni od 8 evra za gram. Krijumčari najčešće voze zlatne tovare od po 20 do 50 kilograma. Iz Istanbula se vraća u Srbiju kao nov nakit ili zlatne poluge i krijumčari u Evropu gde vrede 15 evra za gram. Bilo je nekoliko zaplena zlatnog nakita na Preševu, Batrovcima i Gradini– saznao sam u Odeljenju za suzbijanje krijumčarenja.<br />
         <br />
Devize se tajno nose u Bugarsku i Tursku, gde se kupuju tekstil i droga. Zaplenjeno je nekoliko paketa novca na prelazu Gradina. Turski tekstil se potom krijumčari kroz Srbiju u BiH, preko Ljubovije i Malog Zvornika, a manje količine preko Batrovaca i u Hrvatsku radi proizvodnje krivotvorene garderobe.<br />
        <br />
- Glavni razlog krijumčarenje ovih roba je profit koji se zarađuje na razlici između niske cene u Aziji i visokih cena u Evropi. Gotovo po pravilu sa juga Balkana u Srbiju ulazi jeftina krijumčarena roba, koja u državama Zapadne Evrope ima dva do četiri puta veću vrednosti &#8211; kaže carinik Saša Savković.<br />
       <br />
Da bi stali vragu na šiju, direktori policija Srbije i Hrvatske, Milorad Veljović i Oliver Grbić, razgovarali su o zajedničkoj policijskoj službi na graničnom prelazu Batrovci – Bajakovo, kako bi lakše sa carinicima mogli da love krijumčare. Reč je o tome da albanska, turska i srpska mafija koriste prelaz Batrovci-Bajatovo za ilegalni prenos ljudi, cigareta, zlata, oružja i tekstila, čime se dogazuje da je Hrvatska prva kapija švercerske Evrope.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/730/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Bakanska estrada</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/728</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/728#comments</comments>
		<pubDate>Tue, 03 Apr 2012 15:30:03 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[Srbija]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=728</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Dolaskom Severine Vučković sa sinom Aleksandrom u Beograd poklopilo se sa skidanjem zatvorske narukvice Svetlani Ražnatović i sa medijskom kampanjom u kojoj Splićanka nadmašuje Beograđanku.            Malo ko je slutio da će kraj februara postati istorijski balkanski trenutak. Severina Vučković je 20 februara rodila sina. Svetlani Ražanatović, popularnoj pevačici folk šlagera skinuta [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>Dolaskom Severine Vučković sa sinom Aleksandrom u Beograd poklopilo se sa skidanjem zatvorske narukvice Svetlani Ražnatović i sa medijskom kampanjom u kojoj Splićanka nadmašuje Beograđanku.</em><br />
          <br />
Malo ko je slutio da će kraj februara postati istorijski balkanski trenutak. Severina Vučković je 20 februara rodila sina. Svetlani Ražanatović, popularnoj pevačici folk šlagera skinuta je zatvorečnika narukvica i ponovo je postala slobodna 22. februara. Obe velike estradne umetnice u isto vreme imale su razlog za veliko slavlje. Taj trenutak ih je spojio i uveo u medijski i tabloidni rat koji i dalje traje.<br />
          <br />
Prvo je Srbijom prohujao veliki naslov:  “Hrvatska pevačica i srpski kralj bakra postali roditelji!” Popularna hrvatska pevačica Severina Vučković porodila se sinoć carskim rezom i donela na svet sina Aleksandra. Već znamo da je dečak mali Srbin, težak 3.200 grama i dugačak 52 centimetra.<br />
        <br />
Milan Popović i Severina upoznali su se na proslavi njegovog 45. rođendana, u decembru 2010. godine, u restoranu na Adi Ciganliji u Beogradu. Planula je ljubav na prvi pogled. Srpski kralj bakra je kupio Severini kuću u Zagrebu, nakon penthausa u Beogradu i salaš 137 kod Čeneja, u blizini Novog Sada, gde nameravaju trajno da žive. Stan u srpskoj prestonici na Vračaru pripremljen za dolazak naslednika i za veliku žurku. Glavni organizator dočeka biće Severinina sestra Marijana, koja s porodicom već godinama živi u glavnom gradu Srbije.<br />
           <br />
Presrećna tetka mu plete nakurnjak. To je deo muške odeće koji je štitio polni organ od zime i trenja prilikom jahanja. Najčešće se koristio među stanovncima Dinarskog pojasa, srednje Bosne i Crne Gore. Svojevremeno je bio običaj da mlada svom đuvegiji isplete nakurnjak od čiste vune i da to ponese sa sobom kao deo miraza. S obzirom da novopečena mama Severina Vučković i mali Aleksandar i dalje leže u splitskom porodilištu i da ne možemo da vidimo kako naslednik izgleda. Mediji će napraviti foto-robota Severininog sina. Priča se da liči na majku. Već je izrađena i natalna karta Aleksandra Popovića, u kojoj se kaže da će Severinin sin biti &#8220;umetnička duša&#8221;.<br />
           <br />
To otvara i pitanje agresivnog odnosa medija prema deci popularnih ličnosti, tako da mali Severinin sin može i pre nego prohoda da postane medijska zvezda. Cecina deca, kćerka Anastasija i sin Veljko su već javne ličnosti, o kojima se piše kada izađu u grad, sa kim se druže, šta pevaju, kako je mala buduća manekenka, ali i pevačica. “Ista majka!” – javljaju mediji. Zbog takvog pritiska na njenu decu Ceca je jesena sina i kćerku prebacila na Kipar i upisala tamo u školu. Da li će i Severina tako morati sutra da đitit svog sina od medija i javnosti?<br />
         <br />
Severinin muž planira da joj kupi i luksuzni vršački hotel „Vila Breg“, kao i<br />
poznati kafe-restoran u Njegoševoj ulici u Beogradi, koji su omiljena mesta hrvatske pevačice u Srbiji. Imaju plac u Čačku, na kome će da grade petu kuću.<br />
Iako se Ceca i Seve lično ne poznaju, postale su rivalke za naslovne strane svih balkanskih medija. Prva kao osuđenica sa estrade koja je posle 8 meseci kazne kućnog zatvora, zbog prisvajanja novca od trgovine sa fudbalerima, proglašena slobodnom. A druga kao srpska snajka iz Splita, koja je rodila sina Aleksandra i odlučila da postane Srbijanka, da živi sa mužom Milanom u Beogradu i kod Novog Sada.<br />
          <br />
Potom je stigao naslov “Ceca skinula narukvicu” i “Ceca opet slobodna!” Ispred njene kuće okupiliu su se obožavaoci, ali i predstavnici medija, kojima je ovo bila istorijski senzacionalna vest. Ceca ih je dočekala sanjiva u roze badel mantilu, i mahala im sa prozora Arkanove vile. Sa razliku od pozitivnih priča o Severini, o Ceci se piše io kao o delinkventu, koji ima da plati još 500.000 evra kazne držvi, kog čekaju nova suđenja, kome će se možda oduzeti na ime dugovanja sprat vile kod stadiona “Crvene Zvezde”.<br />
        <br />
Tako se dogodilo da se medijska trka sa vestima i Ceci i Seve pretvorila u nadmetanje dve estradne dive, u kojoj je Vučković-Popović nadigrala Ražnatovićevu. Inače, zanimljivo je da Seve (39) i Ceca (38) imaju mnogo toga zajedničkog. Ražnatovićeva je najpopularnija srpska, dok je Vučkovićeva najpopularnija hrvatska pevačica. Severina snima pesma za beogradski PGP, a Ceca ima svoju izdavačku kuću u Beogradu. Severina se reklamira na srpskoj državnoj televiziji RTS, a Ceci je tu zabranjeno da se pojavljuje. Obe sarađuju sa istim tekstopiscima &#8211; Marinom Tucaković i Ljiljom Jorgovanović. Severina je pre nekoliko godina angažovala Zvonka Markovića, koji je godinama kreirao haljine za Cecu. Ceca ima kuću na Kipru, kao i Severinin životni pratilac Milan.<br />
         <br />
Mediji su poslednjih osam meseci uredno, pedantno i sitničavo pratili šta rade Ceca i Seve. Od toga sa kim se druže i razgovaraju, kakve probleme imaju, do toga kada će vaskrsnuti na estradi. Cecu je pohodio pravoslani pop, prijatelji iz politike i estrade, a Seve se porađala toliko dugo, da je njeno rođenje sina ličilo na dobar markentiški potez da se drži pažnja publike. Čak je javljano da Splitom kruže razne priče vezane za Severinin porođaj. Jedna neimenovana medicinska sestra navodno je tvrdila da se pevačica odavno porodila, ali da su se medicinari obavezali na ćutanje. Druga medicinska sestra je tvrdila da je beba u inkubatoru.</p>
<p>Poređenjem gomile informacija o divama balkanske estrade, vidi se da je to više nego što su mediji javljali o političkim odnosima Srbije i Hrvatske, o poslovanju 200 hrvatskih firmi u Srbiji, o pokušaju Srbije da postane politički miljenik Zagreba i dokopa se stolice u EU.<br />
        <br />
Dolaskom Severine Vučković sa sinom Aleksandrom i mužom Milanom Popovićem u Beograd može poslovno da ugrozi Svetlanu Ražnatović, jer Seve postaje sve draža Srbima. Priča o Sverini je saga o romantičnom životu i uspehu, a bajka o Ceci se pretvorila u izveštaj iz crne hronike.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/728/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Balkanske agenture: Tajni rat za Srbiju</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/726</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/726#comments</comments>
		<pubDate>Fri, 16 Mar 2012 00:24:16 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Amerika]]></category>
		<category><![CDATA[Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[CIA]]></category>
		<category><![CDATA[Kosovo]]></category>
		<category><![CDATA[Rusija]]></category>
		<category><![CDATA[SAD]]></category>
		<category><![CDATA[špijunaža]]></category>
		<category><![CDATA[Srbija]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=726</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; U borbi za interesne sfere danas aktivno učestvuju BND, CIA, FSB, OSCE, MI 6 i mnoge druge službe, koje su u funkciji velikih sila.   Britanska kraljica Elizabeta čestitala je predsedniku Srbije praznik Dan državnosti i poželela uspeh i napredak. Američka državna sekretarka Hilari Klinton čestitala je premijeru Kosova godišnjicu tzv. nezavisnosti [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>U borbi za interesne sfere danas aktivno učestvuju BND, CIA, FSB, OSCE, MI 6 i mnoge druge službe, koje su u funkciji velikih sila.</em><br />
 <br />
Britanska kraljica Elizabeta čestitala je predsedniku Srbije praznik Dan državnosti i poželela uspeh i napredak. Američka državna sekretarka Hilari Klinton čestitala je premijeru Kosova godišnjicu tzv. nezavisnosti i poželela mu uspeh i napredak. Boris Tadić i Hašim Tači su kurtoazno zahvalili na ovim pozdravima, ali je javnost ostala zatečena činjenicom da se kraljica Elizabeta javno obratila Srbima.<br />
       <br />
Njeno kraljevsko veličanstvo Elizabeta, sa kojom je srpska dinastija Karađorđević u rodbinskim bliskim vezama, bila je ljubimica Josipa Broza Tita, a sada pokušava da bude i prijateljica Borisa Tadića. To je Srbima sumnjivo, jer kraljica svih Britanaca i ostatka sveta spakovanog u Ujedinjenoi Kraljevstvo, nije dolazila, niti je pricu Čarlsu dozvoljavala da dođe na srpski Kraljevski dvor na Dedinje, da obiđe svog rođaka prestolonaslednika Aleksandra Drugog Karađorđevića. Sada, posle srdačne čestitke postaje izvesno da će kraljica Elizabeta da (možda) stigne u Beograd kod srpskog suverena.<br />
         <br />
Analitičari svetske scene su odmah zaključili da je i Velika Britanija životno zainteresovana za sudbinu Srbije i posebno za to koje parče ove države, prilikom novog raspada, može da pripadne Londonu i kraljici. Teoretičari zavera već pričaju kako je rat velikih sila za ostatak nerazbijenog i neusitnjenog Balkana uveliko u toku, ali da se za sada, vodi tajno preko agentura i diplomatske špijunaže. Kao dokaz za ovu tezu teoretičari tajnog rata podsećaju da je ruski ambasador Konuzin prozivao Srbe i terao ih da idu na sever Kosmeta da brane svoju pokarjinu. Time je navodno ambasador Konuzin navraćao rusku vodu na srpsku vodenicu i borio se za moskovske interese u Srbiji. Pre svega za očuvanje pozicije Rusije na Balkanu.<br />
         <br />
A da je nedavno nemački ambasador Mas izjavio da to što dr Voja Koštunica priziva Ruse u Srbiju, a neće da DSS ide u EU, liči na obmanu, jer Rusija nije ništa pomogla Srbiji. Obećala je milijardu evra, pa je to smanjila na milijardu dolara, a ni to nije isplatila Beogradu. Uz to kamionska pomoć u hrani Srbima na severu Kosmeta još stoji neraspakovana. Umesto ruske pomoći Srbiji je stigla sibirska zima.<br />
        <br />
U Srbiji su političke stranke i javnost podeljene na četiri tabora – proamerički, pronemački, proruski i nacionalni. To je toliko očigledno, da se jasno zna ko odlazi u Vašington da se moli i da doručkuje, a ko ponavlja teze Hilari Klinton o potrebi priznanja tzv. nezavisnog Kosova i raspuštanja Republike Srpske. Vidljivo je ko navija za nemačke teze o podeli Kosmeta i spasavanju uz pomoć turskog pojasa, a ko je za to da nas Rusi opet pokore.<br />
 <br />
Shodno tim podelama u tabore, strane velike sile šalju svoje špijune da podržavaju i podstiču lidere srpskih stranaka na saradnju sa tajnim službama, koje imaju prepoznatljive oznake BND, CIA, FSB, OSCE, MI 6 i hrvatske agenture.<br />
         <br />
Nemački BND drži pod kontrolom politički vrh Srbije i pokušava da ga ubedi da je za ulazak u EU potrebno da Srbija bude nemačka interesna zona. CIA je zavrbovala nekoliko opozicionara, koji su napustili nacionalne i mundijalske pozicije i pretvorili se u kokodače vašingtonskih parola o priznanju nezavisnog Kosova, o priznanju krivice za Srebrenicu i o gašenju Republike Srpske.<br />
         <br />
Srpski narod je danas u takvom raspoloženju, da 61 odsto navija za Ruse, a 43 odsto za Evropljane. Ruska FSB sarađuje sa delom opozicije nacionalne orijentacije, ali i sa Srpskom pravoslavnom crkvom, koja se dvoumi između Ruske i Carigradske patrijaršije. Taj ruski uticaj je toliko jak da je sve izvesnije da SPC neće pozvati papu Benedikta da 2013. u Nišu proslavljaju Milanski edikt. Crkva je moskovskom ambasadoru dodelila orden Svetog save u nadi da će Moskva, kako je obećala da freskopiše najveći pravoslavni hram na Balkanu, sabornu crkvu Sveti Sava na Vračaru. Da bi stisla Beograd mrazonosna Moskva još nije potpisala ugovor o freskopisanju ovog hrama, koje vredi nekoliko miliona evra.<br />
        <br />
Francuska agentura OSCE i britanska MI 6, kao i hrvatska tajna služba imaju za svoje saradnike neke od srpskih ministara i poslanika, a i pola srpske mafije. Uhvaćeni članovi zemunskog klana u Španiji imali su francuske i hrvatske pasoše. A to znači da su imali i zaštitu Pariza i Zagreba, jer jedni su bili članovi Legije stranaca, a drugi pripadnici hrvatske mafije i neko vreme su se skrivali u Hrvatskoj.<br />
       <br />
Teoretičari zavera tvrde da u borbi za interesne sfere danas aktivno učestvuju pored BND, CIA, FSB, OSCE, MI 6 i mnoge druge službe, koje su u funkciji velikih sila. Ta borba za usitnjavanje i deobu Srbije je već ogoljena toliko da se ni ambasadori ne ustručavaju da javno i vulgarno govore šta je interes njihovih država. Rusija bi da spase sever Kosmeta ili celu pokrajinu, a Nemačka bi da otera Rusiju što dalje sa srpskog prostora. Amerika vlada Kosmetom i Makedonijom, Bugarskom, i Bosnom, a Velika Birtanija se šlepa u SAD.  <br />
          <br />
Zato su oči političkog vrha Srbije okrenute prema Nemačkoj i EU, jer veruje da je Evropa spas za Srbiju od Amerike i Rusije. Vašington, kako reče jedan srpski ministar, pre podne napada Beograd zato što Rusi hoće da podignu (vojnu) bazu u Nišu, a popodne gura Srbiju od sebe pravo u zagrljaj Rusiji. Obamu i Hilari baš briga za Beograd, oni se poigravaju sa Srbijom, a Rusi i Nemci se oko nje otimaju, ali Srbima ništa konkretno ne nude kao nadoknadu.<br />
        <br />
Zašto?<br />
        <br />
Pa, zato jer SAD, Rusija, Nemačka, EU i tajno sarađuju sa onima koji rade o glavi Borisu Tadiću i nadaju se da će ga pobediti na izborima.  Nemačka, Rusija i EU šalju za Beograd svoje špijune da mešetare i čekaju da se Srbi sami posvađaju i pobiju, da bi potom podelili srpski kolač. Kada britanska kraljica Elizabeta bude javila da dolazi u Srbiju biće jasno da je i Velika Birtanija odlučila da stane nogom na parče srpske zemlje.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/726/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Srbi spašavaju pukanićeve ubice</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/724</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/724#comments</comments>
		<pubDate>Fri, 16 Mar 2012 00:23:13 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Balkan]]></category>
		<category><![CDATA[Kriminal]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=724</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Istražni organi sumnjaju da je Joca Amsterdam umešan u pokušaj bekstva Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, opasnih profesionalnih ubica koji se sumnjiče za atentate u Zagrebu. Da Srbi više vole mangupe i mafijaše, nego svetske face, govori i slučaj begstva iz pritvora Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, najopasnijih profesionalnih ubica na Balkanu. [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>Istražni organi sumnjaju da je Joca Amsterdam umešan u pokušaj bekstva Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, opasnih profesionalnih ubica koji se sumnjiče za atentate u Zagrebu.</em></p>
<p>Da Srbi više vole mangupe i mafijaše, nego svetske face, govori i slučaj begstva iz pritvora Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, najopasnijih profesionalnih ubica na Balkanu. Njih dvojica su u Okružnom zatvoru u Beogradu provalili vrata, sklonili rešetke i iskočili u dvorište, gde su ih žandari pohvatali. Istog dana Novak Đoković je došao u Beograd sa peharom najboljeg sportiste sveta. Dva kriminalca su sada na naslovnim stranicama novina i elektronskih medija, a kralj belog sporta Đoković je negde pozadi.<br />
           <br />
Srbi nikada nisu znali da odvoje bitno od nebitnog, i uvek će se prikloniti goroj strani života, nego onoj boljoj i svetlijoj. Srbi se više bave nebitnim nego bitnim stvarima i pojavama. To je osobina malih i marginalnih naroda. Tako, umesto da slave Đokovića, kome u Jagodini grade voštanu figuru, Srbi “slave” Sretka Kalinića i Željka Milovanovića i njihov pokušaj begstva tumače kao veliko mafijaško delo.  <br />
         <br />
Sretko Kalinić je član zemunske mafije, koji se skrivao u Zagrebu, gde je, sumnja se, izvršio ubistvo Cvetka Simića i pokušao ubistvo Aleksandra Simovića, a Željko Milovanović je posle atentata na Ivu Pukanića i njegovog saradnika Niku Franića osuđen u odsustvu na 40 godina zatvora. Obojica su se našla na dva dana u pritvorskoj jedinici Okružnog suda u Ustaničkoj ulici. I u jednom danu su se dogovorili (kako? ), da pobegnu. Bežali su lagano i bez panike, kao da su sigurni da će im izlazak na slobodu uspeti.<br />
        <br />
Plan bekstava je imao strogu satnicu. Prerezali su rešetke turpijom, odvalili vrata, skočili kroz prozor napolje, jer ih je neko čekao da ih odveze. Plan je bio da preko krova sudnice dođu do ulice!? Pitanja su, ko im je doneo turpiju, kako su mogli da turpijaju kada se to čuje u ćelijama na prvom spratu?  Zašto nije bilo čuvara na njihovom spratu? Odkuda njima čuvarska uniforma za beg? Zašto se kalinić obrijao, d aga ne prepoznaju na ulici, a da to nije sumnjivo čuvarima?<br />
          <br />
Ministarstvo pravde, kome zatvori pripadaju, odmah je suspendovalo i saslušalo čuvare Ninoslava Strahinjića, Dragišu Grkovića, Srđana Danića, Nenada Mitrovića i Tomislava Lalovića. U srpskoj policiji kažu da je očigledno da je neko iznutra odgovoran za pokušaj begstva, ali se ne kaže da li su to čuvari ili advokati.<br />
Ministar policije Ivica Dačić je rekao da se istražuje da je reč o &#8220;organizovanom delovanju&#8221;.<br />
          <br />
Jedna od pretpostavki je da je neko od stražara ili osobe koje su mogle da posećuju zatvorenike, prenosile poruke i turpije, jer je očigledno da je bekstvo odlično sinhronizovano. Mafijaši iz zemunskog klana u zatvorima imaju veliki novac i spremni su da plate svoje spasenje. Priča se da Legija čeka da plati helikopter koji bi za izbavio iz zatvora Zabela u Požarevcu. Očigledno je da su ubice Kalinić i Milovanović izveli sličan plan – platili da budu slobodni.<br />
          <br />
Druga varijanta je, po meni mnogo realnija, da je policijsko-mafijaški klan izveo ovo begstvo ubice Ive Pukanića, kako bi naudio političkim odnosima Srbije i Hrvatske i od Željka Milovanovića napravio žrtvu politike Beograda i Zagreba. Naime, treba znati da su balkanski mafiju na prostorima bivše Jugoslavije napravile tajne policije Beograda, Zagreba, Sarajeva i Podgorice. Mnogi penzionisani policajci, koji su nekada vodili ulične kriminalce i sa njima obavljali prvljave poslove, na kojima su ovi izrasli u mafijaše, i danas tajno sarađuju.<br />
         <br />
Jedni tvrde da je bosansko podzemlje organizovalo neuspelo bekstvo kriminalaca iz zgrade suda, a drugi da su atentatori na Borisa Tadića i Milorada Dodika, predsednika Srbije i premijera Republike Srpske, organizovali bekstvo Željka Milovanovića (46) i Sretka Kalinića (38) iz zatvora. Milovanović je, kako se sumnja, godinama je povezan sa kriminalnim klanom Republike Srpske i BiH. Kao bivši pripadnik „crvenih beretki“, bio je zadužen za likvidacije, o čemu svedoči i njegov poslednji zadatak &#8211; ubistvo Pukanića. Pre sedam godina je bio jedan od osumnjičenih u osujećenom atentatu na Dodika.<br />
         <br />
Državna zemunska mafija, koju je napravila tajna policija Srbije i JSO kao specijalna jedinica i gnezdo kriminalaca, i dalje funkcionišu preko odbeglih članova. Uostalom i čovek koji je doneo oružje i eksploziv u banjalučku halu “Borik” da ugrozi Tadića i Dodika, je bivši član tajne policije. Zahvaljujući tajnom policijskom lobiju Dobrosav Gavrić, ubica Željka Ražnatovića Arkana se do skoro slobodno šetao po Južnoj Africi, a četvorica članova zemunske državne mafije su i dalje slobodni negde u svetu. Njihov glavni posao je da pripreme begstvo Milorada Ulemeka Legije, Sretena Kalinića, braće Simović, Željka Milovanovića i Sretena Jocića, poznatijeg kao Joca Amsterdam, koji je takođe osumnjičen kao akter u atentatu na Ivu Pukanića i Niku Franića u Zagrebu.<br />
           <br />
Svi oni su članovi miloševićeve državne mafije, koju danas kontroliše policijsko-mafijaški lobi iz Beograda, Zagreba i Podgorice. Uostalom, kako sada priznaje ministar policije Ivica Dačić, on je u avgustu iz BiH dobio informaciju da se priprema begstvo Željka Milovanovića. Istražni organi sumnjaju da je Sreten Jocić &#8211; Joca Amsterdam umešan u pokušaj bekstva Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, najopasnijih profesionalnih ubica koji se nalaze u srpskim zatvorima.<br />
         <br />
Joca Amsterdam je bio u zatvoru Specijalnog suda u vreme njihovog pokušaja bekstva. Jocić je čovek Slobodana Miloševića i tajne policije Srbije. A Željko Milovanović je njegov čovek. Sumnja se da je Sreten Jocić želeo da oslobodi Kalinića i Milovanovića. I da Joca Amsterdam istovremeno izazove pobunu u najvećem srpskom zatvoru CZ u Beogradu. Sretko Kalinić i Željko Milovanović nisu samo pokušali bekstvo iz pritvorske jedinice Specijalnog suda tj. CZ-a, već su u tome skoro i uspeli. Činjenica da ih je u bekstvu sprečio pripadnik Žandarmerije govori da su obojica, makar i samo na trenutak, uspeli da se domognu slobode.<br />
        <br />
A to indirektno znači da Srbija spasava Pukanićeve ubice, da ima tolerantan odnos prema mafijašima koji su harali po Hrvatskoj i Zagrebu ili da je Ministarstvo pravde Srbije nesposobno da čuva najopasnije kriminalce. Odgovore na mnoga pitanja i možda objašnjenja ovih mojih teza daće, makar delimično, specijalna Komisija koja je formirana u Beogradu. Mada se u Srbiji zna, da kada se formira komisija za neku aferu, ona se nikada ne okončava pravom istinom. Državne komisije najčešće služe da sakriju istinu. <br />
        <br />
Međutim, Srbija mora da se potrudi da Hrvatska ne shvati da su pokušaj begstva najopasnijih ubica Sretka Kalinića i Željka Milovanovića, i najava pobune i begstva Sretena Jocića, upereni protiv interesa zvaničnog Zagreba.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/724/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Srbija u hodniku Evrope</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/718</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/718#comments</comments>
		<pubDate>Sat, 03 Mar 2012 10:55:24 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Evropa]]></category>
		<category><![CDATA[Srbija]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=718</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Još se ne zna šta su jeli i pili evropski ministri, da li bunike i rakiju, kada su odlučili da Srbi uđu u čekaonicu kandidata za EU. To je pobeda Nemačke, poraz Rusije i remi za Amerikance.   Noć između četvrtka i petka je bila uzbudljiva za građane Srbije, jer se u [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>Još se ne zna šta su jeli i pili evropski ministri, da li bunike i rakiju, kada su odlučili da Srbi uđu u čekaonicu kandidata za EU. To je pobeda Nemačke, poraz Rusije i remi za Amerikance.</em><br />
 <br />
Noć između četvrtka i petka je bila uzbudljiva za građane Srbije, jer se u Briselu na ministarstkoj večeri, uz desert odlučivalo o sudbini zemlje koja je već dve decenije sinonim svega lošeg na svetu. Kada je u ponoć stigla prva informacija da je Savet Evrope, sastavljen od ministarstkih gava EU odlučio da Srbija postane kandidat za ulazak u evro-ligu, u Beogradu nije bilo pucanjave prangijama, petardama i automatima. Tako Srbi uvek slave svoje evropske pobede i titule šampiona, ali ovog puta je slavlje izostalo, jer skoro polovina žitelja nije da budu Evropejci, već i dalje Balkanci, a ako mogu i Rusi.<br />
         <br />
Ključeve evropske brave držali su rumunski lider Trajan Basesku, nemačka kancelarka Angela Merkel i Žoze Manuel Barozo, knjigovođa EU, koji su uspeli da nagovore Rumuna da odustane od opstrukcije predloga da Srbija postane kandidat za ulazah u hodnik Evrope. Rumunija je, naime, potegla pitanje statusa Vlaha u Srbiji, koji su pola Rumuni, a pola Srbi i ostalo su pagani sa sopstvenim jezikom, da bi istakla svoju važnost u EU.<br />
        <br />
U Beogradu se nagađalo da pravoslavna braća Rumuni to čine jer su ih ili Rusi ili Ameri nagovorili da bojkotuju srpsku kandidaturu, jer je navodno Rumunija igrač Moskve i Vašingtona u Briselu. A ispostavilo se da zvanični Bukurešt ima problem sa šengenskim režimom, vizom i 2,5 milijadri evra, koje su joj blokirane. Kada se Tadić sa komšijom Baseskum dogovorio da su Vlasi manjina koja će imati sva prava kao i rumunska manjina, koja već postoji u Srbiji, onda je Bukurešt dao svoju saglasnost.<br />
        <br />
Ova rumunska zamka je pokazala šta nas sutra čeka u EU, gde po principu predsedništva mogu mnoge odluke da se storniraju, blokiraju ili bojkotuju. To smo mi već videli u Titovoj SFRJ kada smo imali predsedništvo i kolektivno odlučivali. Taj spor sa Rumunima je dobro došao Borisu Tadiću da javno kaže kako narod treba da vidi koliko je teško biti političar, kako se predsednik bori za svoj narod i državu. Liči kao da su se Tadić i Basesku dogovorili da odlglume taj spor, kako bi meč za kvalifikacije u kandindata EU, bio interesantniji.<br />
          <br />
Tek, dobijanje statusa kandidata EU i Srbija i Boris Tadić su izbrisali Miloševićevu nasilničku istoriju, prebacili priče o ratnim zločincima i kosmetskoj drami u drugi plan, i dobili priliku da se pokažu u elitnom društvu. Naime, Srbija da bi izvozila mora da dobija evropske dozvole, da bi se razvijala, mora da čeka strane investicije, da bi bila partner u politici, mora da pokaže da je stabilna i tolerantna. To sada kao kandidat treba svakodnevno dokazivati, a pravi ispit će biti odnos Beograda prema Prištrini, odnosno stav Srbije prema Albancima na Kosmetu, ali i na jugu Srbije, gde su oni u većini.<br />
         <br />
Zvanični Beograd ima običaj da ćuti o Albancima u pokrajini i na jugu, pa čak i o Albancima u Beogradu, kao da nisu građani Srbije. EU je na večeri u Briselu, za koju se ne zna šta je bilo na meniju, jer je pravoslavni post u toku, odlučivala i o tzv. nezavisnom Kosovu, koje se približava vratima unije. Evropski komesar Štefan File je posle razgovora s kosovskim premijerom Hašimom Tačijem zatražio da vlasti u Prištini izrade „sveobuhvatan, dugoročni program za sever Kosova&#8221; u kome živi većinsko srpsko stanovništvo.<br />
         <br />
Još se ne zna šta su jeli i pili evropski ministri, da li bunike i rakiju, kada su odlučili da Srbi uđu u čekaonicu kandidata za EU. To je bila pobeda Nemačke, koja je stalno nametala presing Borisu Tadić, jer mu je Angela Merker poslala tri savetnika da ga drže za ruke, poraz Rusije i remi za Amerikance, koji su bili protiv brzog uzdizanja Srbije. Nemci hoće da preko Srbije otvore politički i privredni koridor koji će da spoji Nemačku, Hrvatsku, Srbiju i Tursku i time da zatvore Balkan u svom naručju i stave ga pod kontrolu.<br />
        <br />
Za samog Borisa Tadića najvažnije je mu ulazak Srbije u hodnik EU otvara šansu da u finalu izbora u Srbiji pobedi naprednjake ujedinjene sa drugim nacionalistima proruske orijentacije i okasnele radikale. Običnim građanima, i pored inflacije i kraha dinara, Tadić obećava za početak 200 miliona evra iz EU, za poslovne programe sprskih opština. Problem je u tome što samo 15 odsto lidera srpskih komuna znaju šta imaju u opštinama i sa čime mogu u EU, dok ostali sem broja lokalnih kafana nemaju pojma kakvim privrednim potencijalima raspolažu.<br />
I tu počinju problemi.<br />
         <br />
Srbija je dobila status kandidata za članstvo u Evropskoj uniji. Treba da ispuni još neke uslove i da izvede programe druženja sa liderima tzv. nezavisnog Kosova, da osudi zločince, da pomiluje tuđe krvnike, da se večno pomiri sa Hrvatima i da položi ispite za evropske investicije. Tako će se dobiti datum pregovora za priključivanje, a to je proces koji će opet da bojkotuju proruske i nacionalne snage, oni koji se hvale da mogu bez Evrope. Švedski šef diplomatije Karl Bilt se nada da će Srbija do kraja godine dobiti datum početka pregovora za članstvo u EU, ali i da će otpočeti pregovori.<br />
       <br />
U takvim uslovima pozicija Nemačke i Hrvatske, a i Turske u Srbiji biće jako važna za Borisa Tadića, da pobedi na izborima i uđe u EU. Za početak, ima dogovore sa Ivom Josipovićem i Angelom Merker oko bratsko-sestrinske saradnje, a i sa Turcima koji su nam prodali tv seriju “Sulejman Veličanstveni”, da se podsetimo kao nam je bilo pod Osmanlijama.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/718/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
		<item>
		<title>Tito je bio vanzemaljac</title>
		<link>http://serbianna.com/srpski/archives/715</link>
		<comments>http://serbianna.com/srpski/archives/715#comments</comments>
		<pubDate>Sun, 26 Feb 2012 11:21:23 +0000</pubDate>
		<dc:creator>Wires</dc:creator>
				<category><![CDATA[Kriminal]]></category>
		<category><![CDATA[Ljudi]]></category>
		<category><![CDATA[Marko Lopušina]]></category>

		<guid isPermaLink="false">http://serbianna.com/srpski/?p=715</guid>
		<description><![CDATA[Marko Lopušina &#124; Virtualni život počinje da nadmašuje realni toliko da postoji opasnost da 21. vek bude era velikih laži i manipulacija. Slovenci se hvale da su osvojili svemir, Nemci da su ubili Teslu, a Srbi da će nas atentatori pobiti. - Jugoslavija je za vreme Hladog rata razvijala svemirski program koji je 1961. godine [...]]]></description>
			<content:encoded><![CDATA[<p>Marko Lopušina | <em>Virtualni život počinje da nadmašuje realni toliko da postoji opasnost da 21. vek bude era velikih laži i manipulacija. Slovenci se hvale da su osvojili svemir, Nemci da su ubili Teslu, a Srbi da će nas atentatori pobiti.</em></p>
<p>- Jugoslavija je za vreme Hladog rata razvijala svemirski program koji je 1961. godine Tito prodao SAD-u, a Kenedi je potom najavio let na Mesec.<br />
         <br />
Ovo je srž poruke trejlera za film &#8220;Hjuston, imamo problem&#8221; slovenačkog reditelja Žiga Virca, koji je istog časa kada je postavljen na internet &#8220;izazvao buru&#8221; u svim republikama bivše Jugoslavije. Balkanski i svetski mediji, uvek gladni istina i laži, od ove fantastične izmišljotine, koja je filovana snimcima podzemnih aerodroma JNA, napravili su svetsku vest. Pametni ljudi su shvatili da je to virtualna montaža, ali ostali su progutali priču da se radi o “otkrivanju najveće tajne Hladnog rata”.<br />
          <br />
Zaplet filma vrti se oko navodnih tajnih zapisa Hermana Potočnika, kapetana inženjerskih jedinica Austrougarske, zapravo Nemca, koji se muvao po Balkanu. Iskorišćen je da bi se u globalnom svetu čulo za Slovence. I tako, reč po reč, slika na sliku, ispade da je Josip Broz Tito bio vanzemaljac, a da mi u SFRJ to nismo znali. Žiga Virc je toliko zamumuljio svoj trejler za film &#8220;Hjuston, imamo problem&#8221;, da je NASA morala da reaguje i demantuje da je Tito prodao Amerikancima svemirski program.<br />
         <br />
Čim se ova virtualna svetska priča ohladila dobili smo novu ekskluzivnu vest – neko je u hali “Borik” u Banja Luci hteo da ubije Borisa Tadića i Milorada Dodika. A, opet neko nepoznat, upozorava da će atentatori ubiti i Ivicu Dačića, čak i patrijarha srpskog Irineja. Kad su mediji, uz malu pomoć političara, dobili dodatne “dokaze”, ispostavilo se da jedan penzioner Službe državne bezbednosti iz Banja Luke ima arsenal oružja i eksploziva za srpske glavešine. Da jedan čovek poreklom iz Zagreba nišani Borisa Tadića. I da je bivši srpski lobista iz Njujorka poslao SMS poruku upozorenja šefu kabineta srpske polcije, da pričuva svog predsednika i patrijarha.<br />
         <br />
Sada se Srbija sedam dana zabavlja strašnim vestima o pretnjama smrću svojih lidera, koje su stigle sa poznatih izvora i sa imenima učesnika atentata. Niko se ne pita, pa koji su to likvidatori koji pokazuju svoje namere i svoja imena? I zašto nešto što treba da je najveća bezbednosna tajna, planirani atentati, postaje javna priča. Svima, i političarima, i medijima, pa i javnosti, odgovara da se vrti ova nova virtualna bajka o političkim ubistvima srpskih lidera. Jer, fabrike ne rade, zaposleni dobijaju otkaze, svako svakom duguje novac, pa nema plata, ni honorara – i sad neka se narod za to ne brine – predsednik i patrijarh su u životnoj opasnosti.<br />
        <br />
Ako se prisetimo priča o globalnom otopljavanju i potopa planete, afere Vikiliks i video sage o likvidaciji Osama bin Ladena, postaje jasno da virtualni život počinje da nadmašuje realni. Više gotovo da nema razlike između istine i laži. Već stičem naviku da kad čujem prvu vest, sačekam 12 sati da vidim njeno medijsko okruženje, realnu situaciju i procenim da li je laž ili istina. Tako je bilo i kada je javljenoi da je Dobrica Ćosić postao nobelovac. Pojava ishitrenih svetskih senzacionalnih vesti je toliko uzela maha da postoji opasnost da 21. vek bude era velikih laži i manipulacija.<br />
         <br />
Nekada su se tim prevaranstkim poslovima bavili Amerikanci i Britanci, koji su izmislili nuklerani program za masovno uništavanje u Iraku i srušili Sadama Huseina, a sada se virtualna stvarnost projektuje i na Balkanu. Tamo neka bugarska ministarka je smisila priču kako je zvanična Sofija režirala tajnu operaciju “Potkovica” na Kosmetu i u nju uvela Nemačku, što je za posledicu imalo bombardovanje Srbije i Crne Gore 1999. godine. Nemci ovu virtualnu priču nisu potvrdili, ali je ona već obišla ceo Balkan.<br />
         <br />
Sada se Slovenci hvale da su sa Titom, čiji je deda bio iz dežele, osvojili svemir. Čekam samo da  Janezi potvrde da je Tito bio vanzemaljac. Jedan Nemac je napisao memoare i “priznao” kako je lično ubio Nikolu Teslu, srpskog genija iz Like. A Srbi se, evo hvale, kako imaju atentatore koji će da likvidiraju politički vrh svoje zemlje.<br />
          <br />
Virtualni prikaz života posledica je ogromnog monopola u medijskom svetu, kojim vlada pet velikih svetskih porodica. Da bi se taj monopol, koji se kod nas manifestuje izdanjima stranih časopisa iz velikih lanaca i televizijama iza kojih stoji CIA, prikrio izmišljena je priča o nezavisnom novinarstvu. Vašington i Holivud svakog dana proizvede toliko televizijskih serija, da mogu da nahrani 80 američkih satelita, preko kojih se iz kosmosa lansira virtualna slika naše planete.<br />
         <br />
U sadržajima te projekcije ima malo Rusa i Kineza, a još manje naroda iz Dalekog Istoka. Virtualna slika je ogoljena projekcija Zapada, u kojoj nema mesta za vodu “Janu”, već samo za “Koka kolu”. Umesto Radeta Šerbedžije gledamo Ramboa 33 godine na tv ekranima. Pre nekoliko meseci Žan Pol Belmondo, slavni francuski glumac je uputio javno pismo Ministarstvu kulture u kome se pitao kada će na Francuskoj televiziji da gleda francuske filmove, a ne samo holivudske. U Srbiji se dnevno na 8 kanala emituje 46 američkih serija. Rusi, Kinezi, Japanci, Nemci, Italijani, Francuzi, Hrvati sa svojom kinematografijom i tv serijama kao da ne postoje.<br />
        <br />
Takav je odnos snaga svetskih sila u medijima. Američka vest da Madona ne nosi gaćice je u agencijskim paketima važnija od informacije da Tito nije bio vanzemaljac i nije prodao svemirski program Amerima. Evropa, Balkan i Rusija su totalno pokoreni američkim virtualnim pričama. Mi smo medijska kolonija Holivuda i Vašingtona. Gutamo američko informativno smeće, ali i sami počinjemo da prozivodimo lažnu sliku sopstvenog života.<br />
          <br />
Nedostaje nam samo još da počnemo kao Turci da pravimo sopstvene tv sapunice, u kojima se ne zna ko je kome otac, majka, švaler, momak, brat, sestra ili ubica. Ne bi me iznenadilo ako neka bosanska, srpska ili hrvatska agencija javi da je otkriveno kako je Franjo Tuđman bio sin Josipa Broza, a Slobodan Milošević brat Jovanke Broz. I da je Severina Vučković zapravo sestra Anđeline Džoli i Borisa Tadića.</p>
]]></content:encoded>
			<wfw:commentRss>http://serbianna.com/srpski/archives/715/feed</wfw:commentRss>
		<slash:comments>0</slash:comments>
		</item>
	</channel>
</rss>

<!-- Performance optimized by W3 Total Cache. Learn more: http://www.w3-edge.com/wordpress-plugins/

Minified using disk: basic
Page Caching using disk: enhanced
Database Caching using disk: basic
Object Caching 492/622 objects using disk: basic

Served from: serbianna.com @ 2012-05-16 23:43:52 -->
